... 61 godina sa vama
Priče sa konkursa

Piše: Senad Duran

... oktobar, prvi otkucaji

Sudbina dolazi tiho. Jedva da i čuješ njen neumitni hod. Nedugo zatim začuješ kucanje njenog dana na  vratima. To nije bio onaj dan kada sam rođena, nevelika i samotna na  rubu snenih aleja čije prosanjane jeseni su nastavile da zriju bojama zlatnim.

Bio je to Dan kada sam dobila Ime. Govore da je tako oduvijek. Dobila sam ime po njemu, koji je zauvijek otišao neznano negdje povrh svijetlih oblaka.

Ja, prosanjana ulica Zije Dizdarevića nastavila sam rasti, da žudim, da sanjam kako se dižem sa zemlje, letim, a poda mnom i oko mene zlatno more. I moga djetinjstva jeseni imale su zlatnu boju.

Odrastala sam sa  vremenom novim  zajedno sa visokim i sivim zgradama  i soliterima. Ne mareći što mi  otimaju  horizonte od purpurnog beskraja.

 

... drugo proljeće, zamah vjetra

Iz tvrdog i sivog asfalta uzdiže se moja misao. Učim kako da nosim nemire noći, vrijeme i korake ljudske.

Očekujem cvijeće i leptire. Ali, oni ne dolaze.

Bilo je teško i dozvati ih. U tom vremenu uzavrelog  udarništva i neke nepokolebljive vjere u novu budućnost.

 

... dozrelo ljeto, boje života i prostora

Moje žedne oči  vječito su zagledane u nebo i oblake. Željna sam se okupati u njihovoj bjelini. Osmijesi razigrane djece su moje živo srce. Nevidljivim rukama ispisujem vremeplove djetinjstva i igre.

Sva moja sloboda i ljubav neko je buduće sjećanje.

Po plavoj tabli sa mojim imenom bubnjaju lopte. Kao pjenušave kapi života.

 

... oktobarsko predvečerje, snovi na studenim putevima

Zaključana betonskom bravom poželim da onako uludo poletim. A znam da ne mogu.

Iz jeseni u jesen preko mene prođu magle i ledene kiše. Odslušam tišinu i pustoš mokrog i promrzlog ramena zemlje na kojem novi  naraštaji traže nove utjehe.

Sanjam likove iz njegovih priča. Izgubljene i jadne ljude u vremenu koje je obilovalo  mukom i prazninom. Jadnike i buntovnu sirotinju koju je obasjala ljubavlju samo  njegova lirska duša

U tom snu i sama sam izgubljena. Sunce me je preskočilo i nestalo iza sivih planina kao zlatno priviđenje. Kroz mokre daljine na mojim grudima kovitla se vjetar osamljeničke tuge.

Sanjam da po meni gaze promrzle dječije noge. Za trenutak, vidim bljesak dječije radosti i čujem otkucaje uzbuđenog malog srca koje žudi da se igra u dalekim začaranim šumama. A onda, u sutonskom zraku zaiskre ledeni dragulji rose i mraza. I strahom osvijetle pustu noć koja obavija dječakovo srce. 

Takve studene puteve Mešana Ćore sanjam. Plemenitu i tužnu sirotinju sanjam kojoj je sudbina da  odlazi da bi svijetu laknulo. 

 

... subota, razdaljina među njima

Taj mladić i djevojka odrasli su igrajući se na mojim grudima. Na njenom mladom i lijepom licu bilo je neke vječite svjetlosti. Kada bi zastala izgledala je kao treperavo cvjetno sunce. Smiješila mu se osmijehom koji je radošću mogao umiti lice svakog dana.

Mogla sam osjetiti sve drhtaje njihovih mladalačkih želja. Skerletni veo njihovog zanosa i žudnje lepršao je kao laki oblak. 

Trebali su o svojoj ljubavi reći sve. U plavim naborima neba bilo je izobilje reči. Ali, nikada nisu rekli ništa.

Njihova srca bila su dvije livade.

Rascvjetane nijemim cvijećem prvih nemira.

Činilo mi se da će budućnost koja je dolazila golemim koracima donijeti dane koji će vriti suncem i životom.

 

... podne, glasovi bezvremenosti

Moje ime izletjelo je iz njenih usta kao sjenka tajanstvene ptice. U ruci je držala knjigu priča. Na koricama je bilo moje ime.

Zvučalo mi je kao misao koja stremi nebu. Misao bliža suzi nego radosti.

Nemarno, uhvatila ga je pod ruku. U njenom osmijehu treperilo je prigušeno uzbuđenje. Izgovorila je i drugu sudbonosnu riječ. Koja je mogla ispuniti svu prazninu svijeta.

Riječ majka.

Ko može dublje od mene znati šta znači ta riječ? U kakve druge riječi se može sažeti srce te riječi?

Moje tvrdo lice krase vijenci zebnje i brige svih majki svijeta.

Sa nekim prigušenim uzbuđenjem govorila mu je  tu priču o majci. U njenom glasu bilo je tuge, ali i zanosa snagom i dubinom riječi namučene i oprezne majke, koja je izgubila jednog sina da bi drugom sinu predala amanet u kojem je dah vječnosti: 

Pripazi, sinko, grad je dušmanin. Ne iđi sredinom đade, satrće te štogod, ama nemoj ni plaho uz kraj – da te, boj se, ne udari nešta s krova, nego hajde ‘nako, ‘nako... 

... ljeto, rane od bola i sunca

Dani prolaze kao oblaci. Po meni se kovitla neukrotiva prašina dječijih želja. Kroz visoke prozore u mene zure oči nevidljivih majki.

Njihovni  davni mladalački koraci jezde po meni kao bolna svjetlost sjećanja. Ja nisam mogla, ili nisam znala spojiti njihove prve i najveće žudnje. Možda je nedostajao tek jedan zrak sunca za klicu prve ljubavi. Ili neka topla noć ukrašena vezom od bršljana i zvijezda.

Neke druge prosanjane ulice rekle su mi da se je  udala i postala majka. Rekle su mi i da se je i on oženio i postao otac. Činilo se da život ide svojim blagim krivudavim tokom. Umjela sam prigrliti njihovu djecu svaki put kada bi posjećivali svoje roditelje. 

Ponekad, pomislila bih da će djeca njihove djece jednoga dana pretvoriti njihove davne nemire u ljubav kojoj neće biti kraja. 

Na koncu, o čemu drugom da sanjam, ja, ulica onog koji nam je ostavio tu bolnu priču o majci!? Sudbina mi je da zebnjom vječitom dodirujem najviša nebesa.

 

... suton, sjenke prošlosti i budućnosti

On je danas došao na moje mokro asfaltno krilo po šaku sjećanja. 

Stan u kojem su živjeli njeni roditelji još uvijek je prazan. Uz samu zgradu, na posljednjim metrima moga tijela životario je omalen kafić. Jedno dijete je vozilo bicikl. U krug. Ostavljajući na meni nevidljive i nerazmrsive linije igre.

Da mogu, rekla bih mu da su to iste linije koje je ostavljao bicikl njene djevojčice. Bila je jesen oživljenih ratnih truba. Po meni su se kotrljale stvari ubitačne i bezumne. Osjetila sam ukletu kožu vojničkih čizama.

I da mogu ne bih mu sve opisala. Taj bolni dodir klonulog malog tijela koje je palo na moje nijeme grudi. Niti njen jecaj i nijemi pogled koji je mogao sva mora života  skameniti u granitnu tvrđavu bola.

I nije trebalo ništa da mu kažem. Njene davne riječi o priči Zije Dizdarevića  razdirale su  njegovo srce poput vrelog noža. 

Šta su riječi jedne priče ispričane u neki davni dan ispunjen radošću ? Niko nije mogao sa toliko zanosa govoriti o ljepoti te priče o majci kao ona. I koga na ovom nemirnom svijetu je mogla bolnije pogoditi u srce njena istina.

 

... dani prevrata i sumnje

Govore da je tako oduvijek, ali moje srce ne prihvata tu bolnu istinu. Jesam li san ili tragično proroštvo? Jedno dijete i njegov  beskrajni svijet otišli su pod znakom mojih najljepših nada.

Otišle su zlatne jeseni njegovog djetinjstva pune drhtanja i zanosa sa kojim se grade putevi do zvijezda. 

A željela sam i sanjala samo to da okačim sliku sunca nad svojim uzglavljem.

Sunca od sna. 

 

...  nešto kao nada

Šta je za mene, prosanjanu ulicu, to vrijeme što neumitno teče!? I nakon dvadeset godina na meni još uvijek kao teret počiva bolna ukočenost njenih očiju.

Beskrajne kolone prolaznika preobražavaju moje lice. Osjećam otkucaje njihovih nemirnih srca. Zajedno sa krvlju čujem šum neizvjesnosti  u njihovim venama. Idu nekamo, ko zna gdje.

 Samu sebe čujem kako ih grcajući ispraćam:

Pripazite, djeco, izdanci triju rijeka vremena  dopiru do  moga  tijela. Njihovi tuđinski izvori su veliki i daleki. Tražeći snagu i sreću ne idite im  plaho blizu. Ni plaho daleko od njih. Nego hajdete ‘nako, ‘nako... što bliže sebi samima.

Barem mi ulice, koje živimo pružajući ruke jedna drugoj, trajemo sa tom istinom.

Detalji
Slike
Aktuelno
Zbirka svjedočanstava o najboljim sinovima naše domovine
May 16
Zenica | Autor: Lejla Sarajlić
U organizaciji NIPD Naša riječ Zenica i Kluba paraolimpijskih sportova “Baton” Zenica prošle...
Zeničanka Deniz Nadžaković najljepša djevojčica na svijetu
May 16
Zenica | Autor: admin
U  Bodrumu je prije dan -dva  (R Turska) u organizaciji Ashot Khachatryan, održan izbor Miss World u...
Kvalitet je Koteksovo najjače oružje
May 16
Tešanj | Autor: Elmedin Bašić
Na predstojećem 13. Sajmu privrede u Tešnju predstavit će se i kompanija Koteks, vodeći proizvođač opreme,...
Osnovci u posjeti Mašinskom fakultetu i Laboratoriji za okolinski monitoring
May 16
Zenica | Autor: Elmedin Bašić
U organizaciji NIPD Naša riječ Zenica, a u saradnji sa Mašinskim fakultetom u Zenici, proteklog...
Dan za sjećanje i ponos
May 16
Usora | Autor: Elmedin Bašić
Svečanom sjednicom Općinskog vijeća Usora u sportskoj dvorani OŠ “Fra Ivana Frane Jukića” u...