... 61 godina sa vama
Priče sa konkursa

Piše: Said Šteta

-Kako se zoveš? pitao je mlađahni policijski inspektor, oborene glave nad tastaturom svog računara, i samo ponekad  preko monitora, presjecao pogledom ispitanika.

-Sedin Šehović, sin Mustafe... odgovarao je mladić duguljasta lica, odavajući i u sjedećem položaju, svoju visinu kršnog momka. Na svako otvaranje usta, bljesnuli bi kao snijeg bijeli zubi. Pomalo stidljivo, više nego uplašeno, pogledao je u inspektora, dok su mu se po glavi motale crne misli. Šta li će reći majci kada dođe kući? 

Kada mu inspektor uze podatke, malo zašuti, gledajući ga ravno u oči, zamisli se. Valja ga još jednom ispitati. Takva je praksa. Iako je već sve o njemu imao i znao. U zabilješci policajca sa terena, koji ga i uhvati gore na površinskom kopu kako u kantama iznosi komade ćumura i trpa ih u vreću, koju je sklonio iza jedne gomile jalovine, stoji da je povratnik u činjenju prekršaja. Ovo je već četvrti put kako ga privodi. 

-Bolan Sedine, pa zašto? nakon malo duže šutnje, oglasi se inspektor.

Sedin je ukočeno gledao u inspektora, ali se dalo naslutiti, da njegov pogled poput rendgena prolazi i zaviruje negdje u dubinu. Tamo gdje oči inspektora, niti onog policajca što ga uhvati na kopu, nikada nisu zavirile. Udahnu duboko, kao da će zaroniti na udah, kako je znao na rijeci sa ostalom djecom, pa da se naoruža zrakom dok odlazi u te mračne dubine. Još trenutak ostade ukočen u pogledu a onda progovori.

-E, moj inspektore. Treba li moj Tarik sutra doručkovati? Treba, jel’ de? A ne znam, hoće li i večerati večeras? Treba li moja majka kakvu voćku pojesti? A tek tablete? Bolan, pelena joj ne mogu nakairisati. Eno je moj inspektore, već druga godina, kako nepokretna leži kući. Treba i njoj jel’ de? I moja žena Amina, koja nas pere i hizmeti sve redom, treba li i ona koru hljeba? Treba ih sve obući i nahraniti? Vidiš zime kakva  je, a kad će ševa zapjevati? Kad? De mi sad ti reci!

Pomalo ljutito Sedin  istrese sve što je imao za reći, kao pred policajcem onaj ćumur iz vehte  vreće, pa se nekoliko komada zakotrlja dolje prema gradu. Ali vreća je bila njegova, makar i vehta, Sedin je ne dade.

Šutili su obojica. Napolju je škripao snijeg pod nogama prolaznika i samo poneko vozilo bi prošlo ulicom. Sa gradske džamije mujezin je pozivao na ikindiju. Zimska noć se primicala sve brže i brže. Sedin danas nije ništa prodao. U džepovima od juče ne ostade ništa. Tariku je obećao kupiti onaj balon što je vazda napuhan i drži se na kanafi. I još poželio da bude plavi delfin. Dječak od tri i po godine, već je sa majkom savladao slova, cijelu abecedu. A dva puta otišao sa starijom djecom u džamiju i dvije sure zapamtio. 

-Mašallah bistar, poručio efendija.

Garavim prstima  pređe preko osušenih usana i podiže pogled sada ravno u oči inspektora. On kao da malo ustuknu pred tim pogledom koji je osjećao, snažnije nego ikad. Krenu rukom prema slušalici telefona, pritisnu devetku, i zamoli djevojku na centrali da mu spoji jedan broj vani.

-Halo, je li Amela? Da, ja sam, juče smo razgovarali. Da, naravno... Hvala Vam! Slušam... Drugom rukom je zapisivao nešto u bilježnicu pored tastature, klimao glavom i ponavljao, 

-Da, aha..da...da...uredu... Zar baš tako... u redu... jesam... evo, zapisao sam... Hvala Vam, jako ste ljubazni! Inspektor spusti slušalicu, podiže onu bilježnicu, držeći je sa obje ruke, onda pogleda Sedina.

-Zvao sam Centar za socijalni rad. Znaš, ovi sa Biroa za zapošljavanje ne daju ništa, a nema ni posla. Ali ima jedna i jedina mogućnost, makar da majku zbrineš da prima socijalnu pomoć. Ne znam, ovaj, malo je nezgodno, zastade  zbunjeno inspektor, pa onda nastavi da se što prije riješi te rečenice. 

-Tvoja majka mora tebe tužiti!

Sedin zašuti kao da mu je upravo izrečena najteža zatvorska kazna, nakon koje mora ostaviti svoje najmilije i poći na izdržavanje. Duguljasti prsti obje ruke, pruženi na natkoljenicu, zadrhtaše i on pritisnu malo jače gurajući ih prema koljenu. Zinu da zausti i osjeti kako mu fali zraka, nešto ga guši, sve jače. Bio je spreman čuti od inspektora i novčanu kaznu, ama i koji mjesec zatvora, samo nikako nije ovo, što mu reče. 

-Ali... moja majka... kako? Zamuckivao je u pokušaju da pita a i sam već klonuo pred velikim upitnikom.

-Smiri se... polako... sada nekako toplo i sažaljivo izgovori inspektor dodajući mu čašu vode i nastavi.

-Tako mi je objasnila službenica iz Centra za socijalni rad, da te majka tuži zato što je ne možeš izdržavati, a oni će nakon sudske odluke pokrenuti proceduru odobravanja socijalne pomoći majci. To je administrativna procedura, ništa drugo... pokuša ga ohrabriti inspektor. 

-Ali ja svoju majku pazim isto kao i svoga Tarika. Nekad i više... Pa zar bi... ja mogao drugačije... ne znam... ja ovaj... podiže drhtave ruke i stavi ih u podbradak, a prstima prekri polovinu duguljastog lica i zašuti. 

-Znam, sada odlučnije izgovori inspektor, ali to je jedini način da majka ima neko trajnije primanje dok se ti ne domogneš kakvog sigurnog posla. 

- Čujem da će primati i na rudniku, pa kad bude, ti predaj molbu... Hajde, poslušaj i uradi kako sam ti rekao, ustajući završi inspektor.

Sedin izađe, sporo i teška koraka krenu ka kući na periferiji grada, smišljajući šta će reći majci. Hoće li joj reći baš sve kako je inspektor ispričao ili će priču malo omekšati kako ne bi majku sikirao. Samo boji se, nije on baš za smišljanje priče. Njegovo je kanta, vreća i ćumur, pa opleti. Umije on i drugih poslova raditi, šta god mu ko da. Eto, lani je s komšijom išao u Italiju brati grožđe, i zaradio lijepih para. Prošlu zimu je samo nekoliko puta otišao na kop u ćumur. Veli komšija, gazda plaho s njim bio zadovoljan pa će ga opet zvati. Ali mati bi sve slabija i nije mogao otići. Nemere je sama Amina prevrtati i presvlačiti. Tako se i one pare istopiše baš kao i lanjski snijeg.

 A ovaj sad, pada li pada. Prepun misli i prazna džepa Sedin stiže na kućni prag. Već na vratima, svima bi jasno da je današnji dan prošao bez zarade. Još se vidjela i nova briga na Sedinovom licu. Tarik je bio zaspao i neće ga pitati za balon što je stalno napuhan. Majka je sve čitala u njegovim očima i kada  joj, samo ukratko ispriča, ona se malo pridiže na rukama i nasloni glavu na jastuk, pogleda ga i ispriča:

-Sine, država je utvrdila da si ti ćumurokradica. Eto, ta ista država kaže da te i ja trebam tužiti, jer me ne izdržavaš. Sine, ne kofrči se pred državom. Da je moj Mustafa živ lakše bi bilo i tebi i meni. Ovako, uradi kako ti država poručuje. Dobro je da nisi opljačk’o banku, jal’ državnu kasu. Još bi na televiziji bio, a dolje u gradu bi za tebe one peticije potpisivali. Uh, ne dao mi Bog te bruke. Ovako si samo zehru uzeo iz zemlje ove naše bosanske. Taman toliko da ne skapamo od gladi. Vidi ga, ašićare, ti se bojiš. Vidim ja! E moj sine, samo se Boga nemoj prestati bojati, a svi drugi strahovi će proći. Neki danas, neki sutra. Hvala Bogu, kad si ti za vreću ćumura priveden od države, da nije koja veća sramota. Poslušaj državu, sine!

Majka povuče ćošak jemenije preko lica kako bi zaustavila suzu što joj krenu iz desnog oka, pa potegnu i drugi kraj i uveza ih ispod brade. Sedin je zaledio pogled na šari trošnog ćilima i ostao tako dugo. Sutradan, na protokolu općinskog suda, službenik mu reče da mora doći majka ili da mu potpiše  punomoć, kako bi uredno predao tužbu, što mu sastavi rođak Semir, pripravnik u notarskoj kancelariji. 

-Pa imam ja punomoć majke, samo biće to onda da ja sebe i tužim... reče Sedin službeniku.

-Taman tako... skoro pa automatski odgovori službenik i otvori onu veliku knjigu protokola da zavede akt.

Tri hefte poslije dođe poziv sa suda u dvije plave koverte. U jednoj se poziva Sedin da kao tuženi dođe na sud, a u drugoj se poziva njegova majka, koja je biva tužila Sedina. Na sudu se pojavi samo Sedin, noseći opet punomoć majke i sudinica Amira kratko zaviri u predmet, pogleda ga pa upita: -Imate li advokata?

-Nemam, odakle mi.

-Vidiš, ti sam sebe možeš tužiti, ali sam sebe ne možeš braniti, otrese sudinica, ne dižući pogled sa predmeta ispred. Napokon podiže pogled i kratko mu odsječe:

-Dobit ćete rješenje na kućnu adresu.

Za petnaest dana stiže opet plava koverta na ime majke. Pošiljalac je Centar za socijalni rad. Od prvog, narednog  mjeseca, majka će dobijati invalidninu svaki mjesec. Sedin pogleda papir i spusti ga na prozor desno pored majčinog ramena. U mislima je vidio nekoliko paketa pelena i koje pakovanje tableta. A za Tarika, njegovu malu zvijezdu, kako mu je tepao, nekako će zaraditi. I Amina je počela plesti i heklati za udruženje žena „Sevdalije“. Naredno jutro bi hladno. Snijeg je zatrpao cestu i još ulicom nije niko prošao. Izađe sa kantom u ruci i dvije vreće pod pazuhom. U čizmama rudarkama, jedna puknuta na peti, tamo gdje je ona zelena traka, Sedin korača ka površinskom kopu rudnika. Veliki damperi već su brujali, izvlačeći ćumur iz okna. On stade na trenutak. Krupan komad se skliznu sa kamiona i pade  na snježnu cestu. Od težine se rasu u komadiće. Sedin priskoči i poče trpati u vreću. Napuni jednu, pa onda drugu. Skloni ih dalje od ceste, pa se natovari i krenu prema gradu. Dok je silazio krivudavom stazom poklizujući se na snijegu, u glavi mu se redale misli, jedna za drugom.

-Vidiš Sedine, sa dvije vreće ćumura teško se pokriti. Da sam slučajno pokr’o milione pokrili bi se i ja i država. 

Niko ne bi ozeb’o. Ovako, još kad mi bi suđeno da sam i tužilac i tuženi, baška teško. Ipak, ove me dvije vreće na ramenima, dobro ugrijaše. Evo me znoj probija. Samo da proljeće dođe, odoh ja u Italiju, vinograde čistiti, a kasnije brati. Ako bude posla ostat ću do kasne jeseni. Amina će nekako s majkom i Tarikom predeverat’.

Zastade na trenutak da odmori, pa  mu se učini da pod snijegom, gore u krošnji čempresa, zapjeva ševa. 

 

Nebo se ukaza u punom plavetnilu iznad njegove glave, baš kao balon plavog defina.

Detalji
Slike
Aktuelno
Bosanski kurbani po 350 KM, australijski 270 KM
Aug 15
Zenica | Autor: Elmedin Bašić
Humanitarna organizacija Muslimansko dobrotvorno društvo “Merhamet” BiH i Regionalni ured Zenica i...
Marmolada je ispunila sva naša očekivanja
Aug 15
Zenica | Autor: admin
Ekipa zeničkog „Vedra“ već treću godinu zaredom za vrijeme godišnjih odmora osvaja planinske...
Neophodna novčana pomoć za dalje liječenje
Aug 15
Zenica | Autor: admin
U julu smo pisali o Zeničanki Amri Skopljak Delić, kojoj bh. doktori, već nekoliko godina, nisu ustanovili tačnu...
Operacija zakazana za 12. septembar
Aug 15
Zenica | Autor: admin
Proteklih dana, Ajdin Žigonja je zajedno sa svojom porodicom boravio u Turskoj, gdje je na klinikama Acibadem na...
Umjetnost je svijet vječnog dokazivanja
Aug 15
Zenica | Autor: admin
- Nakon završene osnovne škole i Opće gimnazije, upisao sam Mašinski fakultet u Zenici, te taj...