... 61 godina sa vama
Priče sa konkursa

Piše: Vernes Subašić

Ovdje ljudi ne čitaju. Osim rijetkih po ćoškovima. Ako jedan grad čine ljudi, za ovaj se ne može reći da je nešto posebno načinjen. 

Kada bi grad činili parkovi, možda bi i bilo neke nade. Kao srce, poveći park je ležao u njegovoj sredini. Izgleda prekrasno od proljeća kada ozeleni i procvjeta, pa sve do zime. Vjerujem da u svijetu ima mnogo većih i ljepših parkova od ovog. Kao što i jezera ima većih i ljepših od onog iz pustinjske oaze okruženog suhim pijeskom, ali žednom pustinjskom putniku je baš to jezero najljepše i najveće.  

Klupe u parku su prazne. Istina, mnogo ljudi se vrzma parkom i mnogi od njih sjednu, ali one su i dalje prazne. Ako bi na nekoj od njih sjeli omladinci u paru i počeli se milovati nježno, pa sve strastvenije do ubrzanog disanja, tada bi ta klupa bila puls parka. Takvih pulseva se znalo javiti najviše proljećem za sunčane dane. 

Jednog takvog dana na jednoj od tih klupa pojavio se čovjek sa knjigom u ruci, na opće zaprepaštenje prolaznika. Ljudi su se osvrtali prema njemu, neki duže vrijeme nisu mogli da vrate okrenutu glavu ispred sebe pa bi se sudarili sa prolaznikom koji bi im išao u susret. Ovaj bi imao razumijevanja za to, potapšao ga po ramenu i samo odmahnuo glavom i rukom u znak negodovanja, ne zbog sudara, nego zbog čovjeka na klupi. Čovjek je bio u svojim dubinama čitanja, nije primjećivao ljudski svijet oko sebe, samo je osjetio miris behara, žutilo maslačaka prošaranih kroz travu i rijetku pticu koja bi došla pred neku od klupa da pokupi što je iza ljudi ostalo. 

U neposrednoj blizini na naslonjaču jedne klupe sjedili su neki školarci motajući u svoj papir nešto što će uskoro ispušiti. Čulo se dobacivanje:

- Halo, filozof!

Njima je riječ filozof imala pejorativno značenje. 

Na drugoj strani sjedoše tri čovjeka noseći dvije velike plastične boce piva u bijeloj plastičnoj vrećici, lica su im također izgledala plastično. Kada je jedna od boca bila prazna, primijetili su u blizini čovjeka sa knjigom. Počeli su da se smiju:

- Haj’ na jednu!

Negdje iza, na travi, grupa omladinaca je položila svoje vjetrovke pod sebe i sjela ukrug. Imali su neku odbojkašku loptu koju su svako malo nabijali nogom jedan drugom, pa opet sjedali ukrug. Niko sprva nije ni primijetio da iza sjedi čovjek koji čita knjigu, vidjeli su samo klupu. Kada je jedan od njih nabio loptu u zrak, a vjetar je skrenuo prema čitaču izbivši mu iz ruke knjigu, tada su vidjeli da neko tu sjedi. I ne samo sjedi, čita. Čovjek je podigao svoju knjigu, otresao sa nje ljuske od tikvenih košpica koje su tu ostavili prije njega, te nastavio čitati. Jedan od mladića je došao po loptu, čudeći se što mu je čovjek već nije dodao kada je vidio odakle je došla. Nekoliko puta u košarkaškom stilu loptom je oko njega udario od stazu, skočio kao da ubacuje u obruč te loptu bacio preko čovjeka. Pogledao je prema njemu i pomalo se naljutio što ovaj ne reaguje. 

Na stazi se pojavio neki čovjek sa djetetom. On je sina učio voziti bicikl iako je imao pomoćne točkove. Sve su staze po parku obišli, a ova im se učinila najpogodnija za vježbanje. Otac je držao jednom rukom za sjedalo, a drugom pomagao sinu da upravlja, na momente ga puštajući da vozi sam – tada bi obično padao. 

- Okreći, okreći pedale... Hajde sad vozi pravo, taaaakoo, tako, pravo... malo desno, ne, ne tamo, desno sam ti rekao... znaš li šta je desno!?

Najglasnije je vikao kada bi prolazio pored čovjeka koji čita. Dječak bi padao kao za inat kada bi otac zagalamio. Jedan takav pad se desio tačno kod klupe čitačeve. Dječak nije skrenuo lijevo kako mu je otac govorio, nego se srušio desno pravo na čovjeka. Zaplaka. 

- On mi je podapeo nogu, uperivši prstom u čovjeka. 

- A je li tako? Sad ću ja tebi tu tvoju filozofiju o glavu razbiti! 

Istrgnu čovjeku knjigu iz ruke, pa ga onako otvorenom knjigom odalami po tjemenu. Čovjek je gledao negdje ravno, jer nije mogao u knjigu koja više nije kod njega, kao da dječakovog oca ne primjećuje. Taticu je to još više raspalilo te uze ružičasto biciklo sa pomoćnim točkićima i udari s njim po klupi zakačivši čitača guvernalama po koljenima. Od udara neki su se dijelovi bicikla polomili, a dječak je ugledavši to udario u nevjerovatan plač i vrisku. Jedan od trojice sa plastičnim licima baci onu praznu bocu prema čitaču, vjetar je skrenu prema travi. Drugi je, zatim, onom dopola popijenom bocom zamahnuo i čovjeka sa knjigom pogodio direktno u lice, razbivši mu nos. Mladići koji su šutali odbojkašku loptu sada su počeli da je šutaju prema čitaču, sa nevjerovatnom preciznošću pogađali su mu glavu. Na udaljenoj klupi iz dubine parka jedan mladić se odlijepio od usana svoje djevojke kao kad se pročepljivač odvoda odlijepi sa dna wc školjke, te brzim korakom došao do klupe gdje je ranjeni čitač još uvijek sjedio, odalamio ga nekoliko puta šakom dok se ovaj nije sručio na zemlju. Školarci su sve to posmatrali iz oblaka dima koji su sami proizvodili i kao da su čekali baš ovaj momenat da ga vide na zemlji. Okružili su ga onako krvavog i počeli šutati nogama još dugo. Dugo...

Lagani povjetarac listao je stranice odbačene knjige...

Detalji
Slike
Aktuelno
Zbirka svjedočanstava o najboljim sinovima naše domovine
May 16
Zenica | Autor: Lejla Sarajlić
U organizaciji NIPD Naša riječ Zenica i Kluba paraolimpijskih sportova “Baton” Zenica prošle...
Zeničanka Deniz Nadžaković najljepša djevojčica na svijetu
May 16
Zenica | Autor: admin
U  Bodrumu je prije dan -dva  (R Turska) u organizaciji Ashot Khachatryan, održan izbor Miss World u...
Kvalitet je Koteksovo najjače oružje
May 16
Tešanj | Autor: Elmedin Bašić
Na predstojećem 13. Sajmu privrede u Tešnju predstavit će se i kompanija Koteks, vodeći proizvođač opreme,...
Osnovci u posjeti Mašinskom fakultetu i Laboratoriji za okolinski monitoring
May 16
Zenica | Autor: Elmedin Bašić
U organizaciji NIPD Naša riječ Zenica, a u saradnji sa Mašinskim fakultetom u Zenici, proteklog...
Dan za sjećanje i ponos
May 16
Usora | Autor: Elmedin Bašić
Svečanom sjednicom Općinskog vijeća Usora u sportskoj dvorani OŠ “Fra Ivana Frane Jukića” u...