... 61 godina sa vama
Priče sa konkursa
Magla, gusta kao tijesto, prekrila je kotlinu. Rano je jutro.Počelo je da sviće. Noćna tama polahko ustupi mjesto zori, lijepoj i ružičastoj. Prosu se sjaj po krovovima usnulih kuća i sokacima mahale. Početak proljeća najavi nježno zelenilo. Sve je živnulo nakon zimskog sivila i svježine varljivih proljetnih dana. Iza brda i raskoši zelenila. Litice, sunce izroni na istoku. Prve zrake obasjaše prirodu, u kojoj sve zablista. U krošnji drveta grupa vrabaca stvori galamu. Sa minareta džamije Sukije začu se ezan u rani sabah. Kako je jutro odmicalo, sve se pokrenulo, zatreperilo, vazduh pun toplote oživjelo je zujanje pčela. Kuće, poredane u dva niza pored strmog kaldrmisanog sokaka, skrivale su se iza razgranatog drveća. Iza visokih kapija - avlije čiste i umivene, djevojke pođu kući, momci im dolaze pod pendžer, na poseban razgovor, pomiješan uzdasima , izgarajući u plamenu čiste i žarke ljubavi. Sa vrelih usana, potekla bi bujica riječi u večernju tamu: „Ne mogu živjeti bez tebe, volim te najviše na svijetu.“ U čaršijskoj kafani, naročito ujutro, okupljaju se stariji i ugledniji ljudi provodeći vrijeme uz kahvu, razgovor i kolutove dima koji su izvlačili iz dugačkih čibuka, sve do otvaranja svojih dućana. Prepričavaju o tome šta u novinama piše, razmatraju političku situaciju i to šta se sprema Bosni. Uskoro će okupacija. Svuda se osjećalo veliko uzbuđenje i zabrinutost ljudi pred nadolazećim događajima.Sve je slutilo na veliku nesreću koja će ih zadesiti. Nastao je opšti metež i nedoumice u mislima mnogih, zlosutni nagovještaj dramatičnih i kobnih prvih sunčevih zraka, Esma bi zalijevala cvijeće, obilazila gredice u bašti, udisala čist zrak i slušala ptičiji poj. Kad bi čula da joj je majka ustala, pripremila bi kahvu, čiji se miris širio svuda po avliji. A uz kahvu, otvarao bi se razgovor o svemu i svačemu, o tome šta se zbiva u mahali. Kradimice, virila je Aliju kroz tarabe kad bi pred veče prolazio sokakom, dok joj je srce igralo u grudima. Kroz granje probijale su se zadnje zrake Sunca i zlatno obasjavale njegov lik, a večernji povjetarac igrao se s njegovom kosom. Tada bi joj srce bilo puno, kao da je s njim i razgovarala. Nakon toga, bila je sretna, presretna , kao nikad u životu. Sutradan , sve poslove , sitne i krupne lakše bi završavala. Pa i brige koje je dijelila sa starom samohranom majkom, lakše bi podnosisa kitnjastim baštama i cvijetnjacima punih raznobojnog mirisnog cvijeća. U daljini otkri se bujno zelenilo brežuljaka. U toj ljepoti, na sred mahale, česma – Čaršijska voda. Samo šum vode narušava miran sklad prirode, i biserne kapi obilato se prosipaju svuda unaokolo. Kako dan odmiče, vazduh postaje topliji, a samo pred veče povjetarac odagna sparinu nakon podnevne žege i donese svježinu. Tada se dućani polahko zatvaraju , spuštaju se ćepenci i zatvaraju katanci na vratima. Svijet prolazi sokakom, jedni razgovarajući, drugi šutke. Stariji su ozbiljni, a mlađi veseli i zbijaju šale i smijeh. Uskoro će pasti mrak. Miris somuna i peciva širi se iz obližnje pekare. Naročito mirišu pred iftar, u ramazanskim večerima. Drva su se tovarila na male konjiće i dopremala u pekaru koja ih je nemilosrdno gutala. Kad mrak padne na zemlju, ukućani večeraju i poslije toga ide se po sijelima. Topla ljetna noć. Nebo je vedro, osuto zvjezdicama. Na sredini avlije naložena je vatra, koja im obasjava lica. Djevojke su se poredale uz tarabe, a ispred njih momci. Začu se pjesma, smijeh i galama. Momci dobacuju djevojkama nježne riječi, uveliko se ašikuje. To progovara glas zaljubljenih srdaca. Neko od momaka donese tamburicu pa se uhvatiše u kolo. A kad se sijelo utiša i budućih teških vremena. Uz opojni miris jabuka i dunja iz podruma starinske kuće, koji pobuđuje sva čula, sjetih se jedne priče i davne uspomene iz mog djetinjstva: Nekad, davno, na Čaršijsku česmu dolazile su djevojke iz mahale i punile srebrne ibrike hladnom vodom. Šuštala je svila njihovih dimija, a obrazi rumenili kao jabuke u njihovim baštama. Djevojačka šala i smijeh prolamali su se posvuda, dok su sapirale kaldrmu u svojim avlijama, kuckajući nanulama.Čula bi se pjesma: „Moj dilbere , kud se šećeš, haj, što i mene ne povedeš..." Alija, naočit momak iz drugog sokaka, sanjarskih očiju i punog, bijelog lica zagledao se u lijepu Esmu, jedinicu u majke. O njenoj ljepoti i crnim, dugačkim pletenicama koje su dosezale sve ispod pojasa, pričalo se po sijelima. Tog ljeta napunila je sedamnaest godina. Na teferičima, tražio ju je pogledom među svijetom, a kada se igralo kolo, hvatao se do nje, za maramicu. Sve to, zagolicalo je Esmine misli i razmišljala bi satima o njemu, u dugim noćima provedenim uz svjetlost lampe petrolejke , uz vez. I ona je zavoljela Aliju. Kao i svaka djevojka, počela je vrijedno pripremati ruho koje je slagala u seharu. Ljeti, kad sve još spava, prije la. Neumorno bi ribala drvene podove i basamake u kući, sve do iznemoglosti. Morali su biti besprijekorno žuti i čisti. Alijini dolasci pod pendžer, iza akšama, postajali su sve češći. Posmatrala ga je na čardaku iza mušebaka, stojeći u tami sobe. Njihovi razgovori trajali su duboko u noć. Majka joj nije branila . Bio je dobra prilika za njenu kćer , a čula je sve najljepše o njenom izabraniku , da je čestit i vrijedan momak. Ali, njihovo ašikovanje prekinulo je jedno pismo. Alija je, zajedno sa ostalim momcima iz mahale, dobio poziv u vojsku, na front, u rat. Jednog dana, u određeno vrijeme, skupiše se momci na čaršiji a onda uputiše dalje širokim drumom put Doboja. Rastanak dvoje zaljubljenih bio je veoma tužan. Ponio je sa sobom vezen rubac koji mu je poklonila i stavio u njedra, kraj svog srca. Dugo mu je mahala, ispraćajući ga, sa ostalim djevojkama. Nastao je zaplet u sudbinama mnogih, u novim nesigurnim vremenima. Dani su joj prolazili u brizi i iščekivanju da će čuti poneku vijest. Vijesti su stizale sve rjeđe i rjeđe. Dugo ništa nije čula o njemu. A onda, njene crne slutnje se obistiniše. Jednog dana, u mahalu stiže vijest o Alijinoj pogibiji. Sva nadanja lijepe djevojke nestadoše zauvijek, srušiše se njeni mladalački snovi. Dani postadoše svi isti, pretvoreni u žalost i plač. Esma poče pobolijevati i vehnuti kao cvijet u bašti. Njena stara majka zabrinula se za svoju kćer jedinicu. Svakim danom, bore na njenom licu postajale su sve vidljivije, otkrivajući veliku brigu i bol u dubini duše. Esmi nisu pomagale nikakve riječi utjehe njenih drugarica, koje su je svakodnevno posjećivale. Iz dana u dan, podmukla bolest je sve više napredovala i njeno tijelo postajalo sve slabije. Vremenom, nije više izlazila iz kuće, da sjedi u dvorištu na širokoj, niskoj klupi, i posmatra kako vjetar raznosi latice cvjetova po avliji. Pogled bi joj često odlutao preko rijeke Bosne, preko livada i njiva što mirišu na pokošeno sijeno i zrelo žito, široka žitna polja boje zlata,na dolinu i drum kojim je otišao njen dragi. Sjedila bi tako nepomična pred kućom sve dok se ne smrkne. Njeno onemoćalo tijelo, sve više bilo je vezano za postelju. Na proljeće slijedeće godine jednog jutra je izdahnula. Zanijemila je pjesma njenih drugarica, sve se skamenilo u boli. Aliju i Esmu sahranili su jedno pored drugoga. Bar u vječnosti da ostanu zajedno. Iz razmišljanja, prenu me glas moje rodice Emine: “Zastani ovdje, kod ova dva bijela nišana, njima nema ko proučiti Fatihu." A moj zadatak, koji sam ispunila na ovaj način, bio je: Na prolaznoj stazi života, spasiti istinu od zaborava.
Detalji
Slike
Aktuelno
Bosanski kurbani po 350 KM, australijski 270 KM
Aug 15
Zenica | Autor: Elmedin Bašić
Humanitarna organizacija Muslimansko dobrotvorno društvo “Merhamet” BiH i Regionalni ured Zenica i...
Marmolada je ispunila sva naša očekivanja
Aug 15
Zenica | Autor: admin
Ekipa zeničkog „Vedra“ već treću godinu zaredom za vrijeme godišnjih odmora osvaja planinske...
Neophodna novčana pomoć za dalje liječenje
Aug 15
Zenica | Autor: admin
U julu smo pisali o Zeničanki Amri Skopljak Delić, kojoj bh. doktori, već nekoliko godina, nisu ustanovili tačnu...
Operacija zakazana za 12. septembar
Aug 15
Zenica | Autor: admin
Proteklih dana, Ajdin Žigonja je zajedno sa svojom porodicom boravio u Turskoj, gdje je na klinikama Acibadem na...
Umjetnost je svijet vječnog dokazivanja
Aug 15
Zenica | Autor: admin
- Nakon završene osnovne škole i Opće gimnazije, upisao sam Mašinski fakultet u Zenici, te taj...