... 61 godina sa vama
Priče sa konkursa

Piše: Abid JARIĆ

Siromasi se najviše raduju dugi.

Kad se iznenada pojavi na obzorju, polumjesečasta i sva šarena kao djevojačko ruho, ona se uvuče u zjenicu oka i tamo mjeri svoju ljepotu kupajući se u njenoj dubini sve dok joj se boja ne pretvori u želju, a želja u nadu kojoj nijedan čovjek još nije izbjegao otkad je duga na nebu i ljudi na zemlji.

Zapnu gore u vrhu neba i titraju sve jače i sve snažnije kako bi jednim krajem dosegle Veliki Vran, a drugim ostale u Segetu. Pa se počnu topiti među mnogobrojnim kišnim kapljicama koje se još uvijek nisu stigle spustiti na zemlju, i pretvarati u bokore najrazličitijih boja koje ljudsko oko može zamisliti. U potočićima posljednjeg pljuska prospu se, na kraju, po polju i naseljima i po svemu što živi, a što gleda i divi se ovoj neviđenoj ljepoti. A onda grane sunce i otopli svaku studen, naročito onu u duši. A od pamtivijeka, uvijek je bilo najstudenije u siromaškoj duši.

Osim u vremenu kad se pojavi duga. Tada je siromaška duša najtoplija, jer sanja.

Sanja kuću u kojoj krov ne prokišnjava i iz čijeg se dimnjaka lelujavo, poput ljudskog uzdaha, izvija dim dok se vani urlicima nadmeću zvijeri i vjetrovi.

I štalicu pored kuće, usku i malehnu, ali dovoljnu da se kroz njena vratašca može provući meketanje jedne koze ili blejanje nekoliko ovčica.

Siromah sanja samo dok duga, kao džinovska stonoga, razapinje svoje zlatasto tijelo nastojeći ostati iznad krovova kuća kao najšareniji rasuti tespih, sve dok ga sunce ne istopi.

On to čini da ne presvisne.

Uglavljen u bol svoje nemoći, na kiši srče duginu toplinu ne bi li za nju čvršće vezao svoju molitvu koja je samo njemu znana. I nekoliko puta prelazi dlanovima preko lica kao kad vjernik uči Jemek dovu. Kad bi neko, u tom trenu, mogao zaviriti u njegovu dušu, uplašio bi se od te raskoši ljepote i siline vjere što su se dušmanski miješale u njemu.

 

I u najvećem siromaštvu, on nikada nije bogatiji nego dok gleda dugu.

 

2.

Kakva je to moć i snaga u dugi pa insanu ne da mira?, pitala se i Pilica noseći na trepavicama sina jedinca i pokrivajući ga svojim vjeđama koje su svakim danom bivale sve teže.

Tamo, u mahali, živjeli su čvrsto stegnutih zuba i stisnute duše. Sami, samo njih dvoje. Bili su kao vrhom prsta urezan trag na pijesku. Bili su dva tijela, a jedna duša.

Ona, sva suha i ispijenih obraza. Ljeti je uvijek imala zelene tabane. Kao da je satkana od trpljenja i vječito ogrnuta tugom, prtila je trnje bosim nogama ne ispuštajući iz ruke njega.

On je bio mršav i dobro izrastao za svoje godine. Njegovoj majci se činilo kao da se svaki dan isteže za nečim što nije mogao dohvatiti, a želio je.

Ime kao da nisu ni imali. Čak su im i prezime zaboravili. Ovakvim ljudima nije potrebno ni jedno ni drugo. Oni imaju samo svoje siromaštvo.

 

Nju su zvali Pilica, a njega Ćoro.

Takvi su ostali i u priči.

 

3.

Prije nego što će se desiti ono o čemu će se još dugo govoriti, on je noćima sanjao jedan te isti san.

Najprije bi se pojavila svjetlost, sva koprenasta i prozračna. Treperila bi na povjetarcu koji je dolazio niotkuda, uvijala se u najraznovrsnije uvojke kao da ju je neka nevidljiva sila propuštala kroz čitav niz sitastih rupica da bi se pred njegovim licem razbila u spektar svjetlećih kapljica koje bi titrale u zraku nižući se jedna do druge kao najčudesniji nebeski đerdan. Njegovo tijelo bi se tada grčilo, a ruke pružale da dohvate makar jednu od njih. Uzalud. Kad bi duša uzdrhtala u trenutku nade, one bi se, ponesene povjetarcem, udaljavale po pravilnim putanjama put neba i skupljale u jednoj dalekoj tački. Kad bi i nje nestalo, u prostoru bi ostajala samo jedna boja. Bio je radostan ako bi to bila svijetla, jer se budio lahak i raspoložen. Čitav dan bi bio bezvoljan i težak, ako bi se tačka u tamninu razlila.

Sve češće se gubio između dva svijeta čije granice nije mogao dokučiti. Za ono što mu se dešavalo danju, mislio je da sanja. Noćne snove živio je kao javu. Svaku iduću noć dočekivao je sa strepnjom i ushićenjem. Vjerovao je da postoji jedna tačka na nebu, gdje se svjetovi spajaju. Tu je vrhunac najveće samoće i najjače svjetlosti koju ljudski um može zamisliti. Tu nema mjesta za tamu koje se grozio. Bio je siguran da će ga jedna od narednih večeri odvesti do te tačke.

Dok bi se žurno spremao na počinak, moglo se pomisliti kako je ovaj odrasli dječak jedva dočekao da skonča dan.

 

4.

To poslijepodne nije obećavalo ništa dobro.

Sunce se nekamo skrilo osjećajući strahotu koja će uskoro nahrupiti. Iznad Velikog Vrana maglušina je dugo uskišnjavala pa se onda umotala u mrko klupko koje se zakotrljalo u nizinu. Nabrekli oblaci, ispucali od težine, prijetili su nevremenom od kojeg su ljudi ovog kraja strepili kao od kuge. Najčešće se javljalo u vrućim ljetnim predvečerjima kada bi u polju sagorjele sve trave, a u šumi presušili svi izvori. Ljudi su ovu nesreću nazivali Veliki večerin. Svima koji bi se tu zatekli činilo se da su, usred dana, propali u neviđenu, tamnu propuntu u kojoj sve što se na ovom svijetu glasa još više klikče, plače i urliče.

I ovog poslijepodneva oluja se razmahala svom snagom tako da su sva kućna vrata morala biti dobro zamandaljena. Iz središta grotla, usred ove nesreće, zarežao je neki lajav huk koji uskoro bi zamijenjen krckanjem tavanskih greda i praskom stakla. U času, sve se prolamalo i miješalo sa glasovima majki koje su u molitvi tražile spas za svoju djecu.

Kad se konačno smirilo, ništa više nije bilo na svome mjestu.

Ljudi su, poslije svega, vjerovali da najveća nemoć izvire iz straha i užasa.

U pustoši koja ostade iza kijametskog vjetra, niko ne primijeti da je ograda oko Hambine jame potpuno srušena.

Neko još reče da je stara Ularka umrla. U strahu joj srce prepuklo.

 

Rijetki su te noći zaspali. Ni Ćoro, poslije dugo vremena, te noći nije ništa sanjao.

 

5.

Jutro je osvanulo biserno i svo prozračno.

Sunčeve zrake preoblačile su se u najšarenije boje dok su se probijale kroz grozdove kapljica koje su ostale da vise po drveću, polusrušenim krovovima i u travi. Djeca su se već zaigrala na Podini, obližnjoj livadi.

- Ko je sinoć umro, danas se pokajao, mudro je zaključivao Lampa susrećući ljude na ulici.

Lampa je, otkad se zna, uvijek prolazio istim sokakom od svoje kuće do kafane koja se nalazila tamo dolje, naniže. Kad bi ga pitali zašto se ne okani te loše navike jer imaju najmanje još dva sokaka koji bi mu skratli put, on bi, opet, mudro odgovarao da svako bira svoju stazu pa tako i on.

Međutim, kao što je poznato, pretjerano mudrovanje nije uvijek izraz čovjekove vrline i počesto može biti uzrok velikih nevolja. Njegova je bila u tome što mu više niko ništa nije vjerovao. I kad se kleo da je sve istina, ljudi su sumnjičavo vrtjeli glavom i odmahivali rukom.

 

Govorilo se još da je i Lampa nekada prošao ispod duge, ali s pogrešne strane.

 

6.

A sve je počelo od Hambina nestanka.

Hambo je bio hamal. Roditelje nije ni zapamtio, a kad mu daidža nesretno pade s konja i polomi vrat, Hambo ostade sam. Izdržavao se čineći ljudima sitne usluge.

Nenadano, sreća mu se nasmiješila.

Oženio se hromom Zlatom koja mu u miraz donese jednu trošnu kućicu i livadu, Podinu. Kad je na livadi počeo kopati i tražiti vodu, svi su ga odvraćali od te sulude zamisli. Činilo se da je jedino još on vjerovao da će uspjeti. Nije minulo ni jedno godišnje doba, a Hambo se radovao kao dijete kad se na dubini od sedam-osam metara ukazala vlaga.

- Ima Boga, govorio sam ja vama!, razdragano se obraćao svakom na kojeg je naišao. Vi mislili Hambu udario Veliki večerin pa kopa tamo gdje se nema šta iskopati. Šta sad kažete, je li Hambo budala? Jesam, prošao sam ispod duge pa mi se ispunila želja, gotovo je vriskao od neke neobične radosti.

Tužno su ga gledali. Vjerovali su da je Hambo poludio od sreće. Tog dana su ga vidjeli i nikad više.

Čaršija je zanijemila od čuda.

Lampa je, poslije toga, počeo zaustavljati ljude i objašnjavati im Hambin slučaj.

- Ne budite naivni, govorio je žmirkajući na lijevo oko. (Hvalio se da je to stakleno oko sam sebi napravio nakon što ga ono konj udari kopitom na pazaru u Imotskom.) Nije on nestao, on je pobjegao. Znate li da je ta livada na kojoj je kopao nekada pripadala čuvenom begu Teskeredžiću?

Kad su mu dušmani počeli raditi o glavi, pola svoga blaga zakopao je na Zaravni. A na Zaravni je i Podina. Kud fukara da nađe toliko blago u onolikoj jametini? Bar da u njoj ima vode. Samo mulj i nekakav smrad koji bije iz nje, razočarano bi završavao tu svoju neobičnu priču.

Poslije Hambina nestanka, mještani su hrastovim koljem ogradili jamu da u nju ne bi upalo neko dijete ili goveče. Vremenom, pod nerazjašnjenim okolnostima, otvorilo se dno ove provalije pa je u vrijeme kiša iz njene dubine strašno hučalo, kao usred kakve nabujale rijeke.

 

7.

Tog jutra i Ćoro se našao među ostalom djecom.

Bio je sav potišten i gorak. Majka mu je rekla da moraju, bar za pola krova, nabaviti šindru, a novca nema. Prošlu noć nije spavao pa ga je mučila i vrtoglavica. Dan je mamio na igru, a njegove noge bile su teške i kao da su odrvenjele.

A onda neko povika:

- Pogledajte, eno je - duga!

Nešto ga zasječe ispod lijeve sise i on krenu svom snagom. Sunuo je kao vihor. Propinjao se tijelom i prsima sjekao svjetlost koja je tog jutra sijala kao nikada ranije.

- Ne tamo, Ćoro!, povikaše djeca za njim. Tamo je Hambina jaruga!

Nije ih čuo. Neobična silina udari mu u čitavo tijelo. Zažeže ga posred srca.

- Ovo je trenutak kada moram ispuniti svoju želju, veliku, najveću, mislio je dok mu se dah prekidao od žestine kojom je trčao. Moram proći ispod duge i bar jedanput ugledati svjetlost. Moram...

I vinu se poput ptice u letu.

Noge izgubiše oslonac i tijelo se nađe u praznom prostoru.

 

 

Slijepe oči nisu mogle vidjeti dubinu mraka koji se bečio iz Hambine jame.

Detalji
Slike
Aktuelno
Šaran: Pošto znamo kod koga su lova i moć, onda laku noć...
Oct 17
Zenica | Autor: admin
U dupke punoj Pivnici Gatto u Zenici, momci iz sarajevskog rock benda  „Letu štuke“ ...
Stolica CAT – novo i jedinstveno na bh. tržištu
Oct 17
Zenica | Autor: admin
Zenička firma BOHA, koja bilježi dugu tradiciju proizvodnje, prodaje i popravke namještaja, postala je...
Najvažniji je skrining za rano otkrivanje poremećaja
Oct 17
Zenica | Autor: admin
Svake godine, drugi četvrtak u mjesecu oktobru obilježava se kao Svjetski dan vida. Tada se ističe važnost...
Organska proizvodnja je budućnost
Oct 17
Zenica | Autor: Elmedin Bašić
Bogatim zabavnim programom u kojem su učestvovali GUD “Filigran” i sekcija zeničkog HKD...
Batonov šahovski turnir za slijepe osobe
Oct 17
Zenica | Autor: Elmedin Bašić
Povodom 15. oktobra – Međunarodnog dana bijelog štapa, odnosno dana slijepih osoba, Klub paraolimpijskih...