... 61 godina sa vama
Priče sa konkursa

Piše: Mirjana Puđa

Na periferiji jednog industrijskog grada nalazi se stovarište otpadnog materijala za reciklažu. Ima tu svega:metala, plastike, papira. Sve se tu razvrstava i priprema za završnu obradu, kako bi se ponovo vratilo u upotrebu u nekom drugom obliku. Tu su zaposlena dva čovjeka i jedna velika preša koja bezosjećajno melje sve što joj dođe u njene velike ralje. Ponekad navrati  i neki usamljeni majstor tražeći rezervne dijelove sa tih odbačenih stvari kako bi tim djelovima drugim uređajima ponovo udahnuo život.

I evo mene na jednoj velikoj gomili otpadnog materijala.”Slomljena sam. Iskorištena maksimalno”-kako oni misle. ”Više nije nizašta, Baci je na otpad. Nema joj spasa”, rekao je šef zadužen za inventar.

Sjećam se da je neko rekao da nisam baš neupotrebljiva.

“Nedostaje joj samo jedan točkić a i platno bi se dalo zamjeniti, bila bi kao nova.”

Ali okrutni i bezdušni šef se nije osvrtao. ”Neupotrebljiva je i tačka”. 

Sjećam se da je i gospođica koja je godinama sjedila na meni pomislila da joj je žao što me odnose, ali bio je to samo trenutak, jer odmah je pomislila na novu stolicu koja će biti na mome mjestu i ja sam joj nestala iz misli.

A bila sam i ja nekad nova.

Bilo je to prije desetak godina, kad je gospođica dobila svoj ured. Sve potpuno novo, bila sam tako udobna. Kad je sjela na mene, prvi put, odmah smo postale kao jedno. Obe svježe i pune života.

Proživjele smo zajedno mnogo lijepih ali i ružnih trenutaka, bilo je i suza ali sada je to sve prošlost. Kako su godine prolazile, tako je i ona prestala da uživa sjedajući na mene.

Kada joj posao nije išao kako treba, jako bi udarila po naslonima za ruke tako da su se ti nasloni vremenom rasklimali. Još osjetim bol od tih udaraca. Znala je takođe jako stisnuti rukohvate da mi se činilo da će ih otkinuti. Ali to je prolazilo pa sam opet bila sretna jer sam znala da sam joj potrebna.

Jednom je ljutiti šef ušao u kancelariju i jako izgrdio gospođicu. Kad je ušao onako bez kucanja, tresnuvši vratima, gospođica je skočila na noge, uplašeno, tako da sam bila bačena unatrag, udarivši o policu sa registrima. Da tada sam zadobila taj kobni udarac u točkić koji se od tada sve više klimao i postao neposlušan pa nisam mogla da se krećem u smijeru u kojem je gospođica željela. To ju je jako ljutilo pa me jednom jako odgurnula nogom i ponovo sam udarila u ormar tim oštećenim točkićem.

Dugo je gospođica skrivala to moje oštećenje jer je strahovala od srditog šefa. Eto, na kraju je ipak primjetio pa je odlučio da me zamjeni.

Sad sam na ovoj velikoj gomili metala i plastike. Imam vremena da razmišljam o svemu. Bilo mi je udobno u toj kancelariji a sad sam izložena suncu, vjetru i prašini.

Šta li će biti sa mnom...?

Ali čekaj! 

Neko dolazi.

Nešto traži.

Prevrće starudiju.

Ah to je samo dječak, njemu sigurno nisam potrebna.

“Tata, tata,gledaj onu stulicu! Bila bi odlična za mene.

“Ti bi je mogao popraviti. Vidi nedostaje joj samo jedan točkić a i platno se može zamjeniti”.

Upravu si, sine. Pitat ćemo vlasnika da nam je proda”. 

 

Evo me u dječakovoj sobici. Sad sam ponovo sretna i više nego prije jer je on tako zadovoljan sa mnom. Ponekad se tako zabavlja na meni vrteći se uz smijeh a i ja sa njim.

Sretan je to dječak jer živi u zdravoj porodici okružen pažnjom i ljubavlju. Roditelji provode dosta vremena sa njim, često mu pomažu pri pisanju zadaće naslonivši se na mene ja sam tada ponosna jer dijelim njihovu sreću i služim svima.

Da znate samo kako sam ponosna kad me dječak pokazuje svojim prijateljima pričajući im kako su me pronašli on i tata zajedno, kako su me popravljali i vidi me sad.

A tek da znate taj osjećaj kad padne noć, to više nije prazna kancelarija nego topla dječakova soba.

Bdijem nad njegovim snom dok on bezbrižno spava i taj me osjećaj ispuni ponosom jer se osjećam kao kraljica i čuvarica njegovih snova.

Osjećam da ću ovdje služiti još mnogo godina, mažena, pažena i korisna.

Detalji
Slike
Aktuelno
Radove đaci mogu slati do 10. decembra
Dec 04
Zenica | Autor: Elmedin Bašić
Produžen je rok za dostavu radova na naš tradicionalni konkurs kojeg objavljujemo u okviru eko projekta...
Počinje festival „Zenica ADVENTure“
Dec 04
Zenica | Autor: admin
Zeničani će ove zime imati priliku uživati u novom festivalu kojeg su organizatori nazvali: “Zenica...
Direktor Muidža uručio učenicima mBot robote
Dec 04
Kakanj | Autor: Azerin Salihbegović
Direktor Tvornice cementa Kakanj Branimir Muidža posjetio je prošle sedmice dvije osnovne škole u Kaknju...
Zadovoljstvo nije u gomilanju imetka već u zadovoljstvu duše
Dec 04
Žepče | Autor: Rusmir Agić
Teško je riječima opisati Mujagu Gazića iz Željeznog Polja, dobročinitelja, humanitarca velikog srca,...
“U Zenici se osje}am kao kod ku}e”
Dec 04
Zenica | Autor: Elmedin Bašić
Gostujući student Filozofskog fakulteta u Zenici od 07. septembra ove godine je Gianluca Candiani, polaznik doktorskog...