... 61 godina sa vama
Priče sa konkursa

Piše: Enesa Mahmić

 

Gledam u naša stopala. 27 pari kineskih sandala. Nijedne skuplje od 15 maraka. Sve crne i bijele, kupljene da „idu uz sve“, jer drugih nemamo. Kruta imitacija kože usjeca se u meso, i ono bolno kipi.

Stišćem u znojavim rukama 200 maraka.

Šta ako bude skuplje?!- mislim.

 

***

Bio je student književnosti. Pričao je da mu ličim na pjesnikinju Dahu, blagoslovljenu neobuzdanom smionošću mašte koje je propatila u životu, jer je bila rođena sa dvije velike mane: bila je siromašna i Jezdkinja. Hodala je po trgovima i recitovala poeziju čudesne ljepote, kakvu dotad niko nije bio čuo. Tvrdila je da njenu poeziju nadahnjuje boginja Ati, pa su joj prozvali Al-Kuandi, kćerka boginje. Voljela sam da slušam njegove priče. Tako je vrijeme brže prolazilo i gajbe se punile. Brali smo maline od zore do sumraka i smišljali strategije kako da zaradimo više.

Na stari kaiš natakni kanticu od pavlake i beri s obje ruke.

Kud ćemo s ovolikim parama?!- šalio se neko.

Na more.

Nikad nisam bila na moru, mogla sam samo da ga zamišljam.

Kažu da je sedamdesetih godina neko prokrčio ovu stazu da bi iz hrastove šume prigrabio materijal za namještaj. Međutim, konjska kola natovarena golemim deblom survala su se u provaliju. Bogu božje, đavolu đavolje. Tako je staza postepeno pala u zaborav, sve dok prošlog ljeta nisu stigli oglasi za maline.

***

Dani su bili vedri, a zemlja zemlja plodna i darežljiva. U Modrom gorju potrebno je svega nekoliko toplijih dana da propupaju prve akacije i prekriju obronke gomilom cvijetnih pahulja.

Na pauzi skrivali smo se iza grmlja.

Grudi su mi poskakivale poput meduza s ružičastim nadraženim vršcima.

Talasanje. 

Vonj znojavih tijela. 

Prigušeno dahtanje. 

Iscrpljeni, zurili smo u oblake što odmiču velikom brzinom, lagani i slobodni. Lebdjeli su u malim bijelim grudvama koje su se sudarale, spajale, razdvajale. Među njima je bilo ludih koji su klizili brže od ostalih, rastakali se u pamučasta zrna. Zemlja se pod njima njihala u laganom kretanju koji je izazivao vrtoglavicu.

Ako

Predugo

Gledaš

U

Samo jednu tačku.

 

***

Napisat ću priču o beračima malina!- odzvanjalo je malinikom.

Napiši, sine, kako me bole krsta i kako je gazda škrto đubre – kaže mu Tidža.

Piši kako u Švedskoj i Njemačkoj berače plaćaju 10 eura po satu.

Jel baš 10 eura? Po satu???

Jest.

 

Znala sam da on neće napisati priču o malinarima, jer nikad nije ništa dovršio u svom životu. Džepovi su mu bili puni istrgnutih listova iz školske bilježnice mlađeg brata, na koje bi u stvaralačkom zanosu našvrljao nekoliko kratkih zabilješki za velike priče koje treba da napiše.

Kad bi želio nekoga impresionirati izvlačio bi ih iz džepa, granao rukama i palacao jezikom. Za sedam dana veš mašina ispirala bi tintu na zaboravljenim zabilješkama u zadnjim džepovima pantalona. Znala sam i da će pobjeći u Sarajevo čim mu kažem da mi menstruacija kasni.

 

***

Sjedim u čekaonici i stišćem u znojavim rukama 200 maraka, koje mi je gazda isplatio za dvomjesečno branje.

Šta ako bude skuplje?! - mislim

Tjeskoba. U uskom hodniku nema ništa drugo što bi mi zaokupilo pažnju: stare klupe, posivjeli plakat o štetnosti pušenja i info za prijavljivanje korupcije. S vremena na vrijeme sestra lijeno otvori vrata i prozove ime. Jedno se lice ozari zbog prekinutog čekanja. Na trenutak možemo da zavirimo u ta svetišta u kojima doktori polahko ispiju kafe.

Kovačić, uđite!

Uspavali su me i sastrugali julsku vrelinu iz mene. 

Sve njegove priče iscurile su sa komadićima krvi nalik zgnječenoj malini.

 

***

Kad sam se vratila bilo je tiho kao  u zavodu za gluhonijeme. Moja porodica nikad nije čavrljala. Pričali su samo kad su imali jedni drugima nešto da saopšte. Čula sam samo cvrkut ptica. Nakon sve buke bilo je pakleno teško naviknuti se na tišinu. Stara mačka mi se trljala od rub suknje. Mogla sam da odem godinu dana, ona bi me uvijek prepoznala kao što uvijek pamtimo one koji su nam davali nježnost. 

 

Detalji
Slike
Aktuelno
Radove đaci mogu slati do 10. decembra
Dec 04
Zenica | Autor: Elmedin Bašić
Produžen je rok za dostavu radova na naš tradicionalni konkurs kojeg objavljujemo u okviru eko projekta...
Počinje festival „Zenica ADVENTure“
Dec 04
Zenica | Autor: admin
Zeničani će ove zime imati priliku uživati u novom festivalu kojeg su organizatori nazvali: “Zenica...
Direktor Muidža uručio učenicima mBot robote
Dec 04
Kakanj | Autor: Azerin Salihbegović
Direktor Tvornice cementa Kakanj Branimir Muidža posjetio je prošle sedmice dvije osnovne škole u Kaknju...
Zadovoljstvo nije u gomilanju imetka već u zadovoljstvu duše
Dec 04
Žepče | Autor: Rusmir Agić
Teško je riječima opisati Mujagu Gazića iz Željeznog Polja, dobročinitelja, humanitarca velikog srca,...
“U Zenici se osje}am kao kod ku}e”
Dec 04
Zenica | Autor: Elmedin Bašić
Gostujući student Filozofskog fakulteta u Zenici od 07. septembra ove godine je Gianluca Candiani, polaznik doktorskog...