... 61 godina sa vama
Priče sa konkursa

Piše: Said Šteta

Doći u Srebrenicu a ne potražiti nekog ko Srebrenicu živi svaki otkucaj srca, bilo bi kao da nisam ni dolazio. Tako upoznajem bračni par Hrustić, Samru i Damira. Kada su se prije trinaest godina odlučili na povratak, nisu imali ništa osim jake volje. Samra je iz Zenice, i bilo je malo strah u početku kako će živjeti. Nema se! 

Mustafin osmijeh

Ljubav i odlučnost da prati svog supruga Damira u povratničkom pohodu, pobijedila je sve strahove. 

Nakon boravka u kući sa najlonima umjesto prozorskog stakla, oni se odlučuju imati vlastitu kuću. Kupili su nedovršenu kuću pod pločom i tako krenuli. Damir, administrator u općini Srebrenica, uskoro inžinjer informacionih tehnologija, uz pomoć dragih prijatelja gradi dom za svoju porodicu. Kada se neki u boljoj poziciji ne odlučuju ni da stupe u brak zbog neriješenih materijalnih pitanja, Damir i Samra to čine tako hrabro. Ispričaše mi, da među povratnicima ima još dosta mladih bračnih parova sa dvoje i troje djece. Razgledam kuću i unutrašnjost, i ne mogu se oteti dojmu da uistinu sve što se radi iz ljubavi jednostavno mora biti i lijepo. Zadivljen pred ovim što vidim, i neobičnoj želji da žive baš tu, na svojoj zemlji, upoznajem ovu divnu porodicu izbliza. Najstarija kćerka Adna, deset godina, taj dan je stigla sa majkom iz bolnice u Zvorniku. Operisali joj slijepo crijevo. Odlična je učenica “Prve osnovne škole” u Srebrenici. Kada je napisala poruku medicinskoj sestri u bolnici u Zvorniku, sestra se rasplakala. Ima dar za pisanje i puno čita, saznajem. Iako se djeci u knjižice upisuje srpski jezik, sva djeca Bošnjaci tvrde da govore bosanskim jezikom. Pored ćirilice koju prihvataju kao svoje pismo, oni se trude naučiti i latinicu, također kao svoje.

- Izuzetno su je pazili u bolnici. Doktori i sestre su zaista najbolje uradili svoj posao, ispriča Samra.

Prilazi mi mlađa kćerka Amina i sa mnom započinje razgovor, kao već odrasla osoba.

-Ja sam Amina, imam osam godina. Prošla sam četvorkom, ali ću dogodine biti odlična. Ne znam dobro latinicu ali ću ovog ljeta naučiti. Vraćam se do auta i donosim dvije knjige. Amina sama bira koju ću joj pokloniti. Sestra se složi da dobije onu drugu i već im pišem posvetu kao na promociji. Budi se i najmlađi član ove divne porodice, koji će za koji dan, dvadeset četvrtog jula napuniti godinu. Malo me gleda sanjivim očima a onda uspostavljamo komunikaciju. Uzimam ga u naručje i ovaj dječak poklanja mi najljepši srebrenički cvijet. Osmijeh kojeg ne možete nigdje kupiti. Mustafa, odabrani! U glavi mi odzvanja značenje njegovog imena i razlog zbog kojeg sam vezan za ovo ime. 

-Tako se zvao moj otac, velim Damiru. 

-I moj se otac tako zvao. Ubijen je ovdje u Srebrenici. 

Zašutio sam. U meni nepregledna kolona uklesanih imena ubijenih Srebreničana uz osjećaj kojeg se samo ovdje može osjetiti. Glasan smijeh dječaka Mustafe vrati me u stvarnost. Nastavljamo razgovor uz kahvu. Dolazi i majka sa daidžom Hidajetom i daidžinicom Kadefom, koji žive u Holandiji. Majka Mevlida, zvana Biba, živi u selu tridesetak kilometara od Srebrenice. Sama, pa poželjela razgovora odmah se dade u priču. Uskoro dođe i Damirov mlađi brat Azret. Kršna ljudina, pa pomislih kako je od njega stariji. Pitaju za svakog od preživjelih Srebreničana rasutih po svijetu. Priča ne iskopava traume i patnje. Samo se govori o dobroti, o tome kako su. 

Ovo je 

Bosna i Hercegovina

Kada spomenuše Adnu koja je ležala na jednom kraku sećije, mama Samra mi ispriča kako je jedan dan, prije koji mjesec, otišla u školu sa maramom na glavi. Danas je to njena svakodnevnica i prva je u tom koraku.

- Iz škole su odmah zvali da dođem na roditeljski sastanak. Otišla sam pomalo uplašena da nije Adna uradila nešto neprimjereno. Poznajem svoje dijete, ali opet eto brinem. U školi su dvije trećine Bošnjaka i jedna Srba.

-Adna je došla sa maramom u školu, rekli su mi takoreći na vratima. 

-Pa šta, odgovorim. Je li to uvreda za nekog?

- Nije, ali to je vjersko, znate ovo je RS.

-Ovo je, prije svega, Bosna i Hercegovina!

Ovdje zastajem pred snagom žene, koja se odluči biti domaćica, da odgaja djecu, ispraća i dočekuje supruga, ali u očuvanju identiteta Bošnjaka i svjesnosti pripadnosti jedinoj domovini Bosni i Hercegovini, nadilazi narcisoidne političke elite kojima su puna usta Bošnjaka, ali i sebičnjake koji tjeraju samo svoj interes.

U kući punoj srca, osjetih kako mi duša treperi k’o đemre. Grlim očima zlatnu djecu čija je zrelost nadmašila mali broj godina. Ona su već ljudi. Svjesni vremena i okruženja, ali voljom Uzvišenog Gospodara nadareni da budu dobri ljudi. Pametni, čestiti, željni znanja, odani svojoj vjeri koja ih uči dobru, kulturi i tradiciji, koja na svojim stranicama nema ispisane upute mržnje. Tamo piše samo ljubav, kojoj je malo jedno srce. Zato  je u ovoj kući pet srca. Kada se jedno malo umori i zaspi, drugo će nastaviti budno voljeti svoju Srebrenicu. 

Odlazim iz ove divne porodice čija povratnička priča nosi okus gorčine, ali i vidljivu nadu koja ne posustaje u očima dvoje supružnika. Šta je sa prvacima, koji kao trun u oku, padaju u kadar nebrojeno postavljenih kamera koje se natakare jedanaestog jula u Potočarima, da bi već dvanaestog jula zaboravili gdje su bili jučer.

Pitam se, dok mi u glavi odzvanjaju stihovi mog Stočanina, Maka Dizdara, čije srce je prerano iskucalo svoja kucanja, ali je ostavio slovo da opominje: ”Ovdje se umire da bi se živjelo”.

Detalji
Slike
Aktuelno
Vatromet i Željko Joksimović za kraj
Aug 13
Zenica | Autor: Draženko Jurišić
Posljednja sedmica ovogodišnjeg Zenica summer festa počela je koncertom Gradskog hora Kasiopeja čije članice...
Da li je vlastiti stan postao san?
Aug 13
Zenica | Autor: Elvira Šaćirbegović
Cijene stanova na području Zeničko-dobojskog kantona, a posebno na području grada Zenica, u posljednjih par mjeseci...
Vilenjakovi konji donose benefite za zdravlje
Aug 13
Visoko | Autor: Adela Hrnjić-Kukić
Konjički klub „Vilenjak“ Visoko osnovan je 2010. godine. Jahanje je jako lijepa i zdrava vrsta rekreacije,...
Zeničani na “krovu Evrope”
Aug 13
Zenica | Autor: admin
Adnan Bičakčić, sa svoja dva sina Denisom (18) i Alenom (15), te pridruženim članom Hazimom Muračevićem,...
Iako je slijep, izrađuje prekrasne makete džamija
Aug 13
Zenica | Autor: Adela Hrnjić-Kukić
- Stalno sam vrijeme provodio za računarom i ležeći, pa onda čovjek napuni uši i glavu. Dok sam vidio, do...