... 61 godina sa vama
Priče sa konkursa

Piše: Abid Jarić

Od izlaska sunca pa do pojave triju najsjajnijih zvijezda, čaršija se posljednjih mjeseci uznosila vlastitom mukom koju su samo rođeni u njoj mogli razumjeti. Najčešće je to ličilo na teški uzdah ili zluradu psovku kakvog promuklog glasa koji je proklinjao samoga sebe. Rijetko kad bi režalo poput bijesnog psa i prijetilo da se otrgne, da iskoči sa ulične kaldrme u sebični mir kućnih avlija, da zalaje, da ujede pa da ovo zlo što se naplavilo u duši pretvori u zarazu od koje se uvijek bilo teško izliječiti.

Šešir i jedna kapa podigoše se malo iznad glave u znak pozdrava i dva para cipela gotovo se dodirnuše vrhovima. 

- Dešava se to.

- Dešava, jašta. Nije ovo ni prvi ni posljednji put da nas je trefilo. Još nijedan kijamet nije prošao,

 a da se o nas nije očešao.

Iznad njihovih glava nešto prigušeno zvečalo je u zraku.

- Plašiš li se?

- Ko se plaši? Nisam se uzalud rodio u Bosni.

- Dobro, dobro, to sam samo onako rekao.

- Ovako ili onako, svima nam je sudbina na čelu ispisana.

Primicali su se jedan drugom kao sjenke u Karađozovom igrokazu. Na kraju, ispod kape zapiskuta glas.

- Lahka ti noć. A duge su, vala, da duže ne mogu biti. Do ujutro, ko li živ ko li mrtav.

Tama je već nahrupila na krovove kuća, a oni pritješnjeni neobjašnjivom težinom stenju i sve se jače uvlače u njena njedra ne bi li tamo, u krilu svoga dušmanina, našli spas bar za ovu noć. Još malo nekadašnje svjetlosti titra oko alema na munari i mota se oko vrhova sinagoge i zvonika pa se i ona izgubi nekamo kao da je nevidljivom rukom bila povučena u nepregledna prostranstva noći.

Odnekud se začu  glas koji je nosio riječi molitve.

Zvono na Katedrali zagrize uskislu mrklinu jedanaest puta. 

 

2.

Prozor na jednoj kući u Varoš mahali srkao je noć i svojim otvorenim kapcima slijepo zurio u mrak. Zidovi sobe osluškivali su razgovor zaljubljenih.

- Kasno je, trebaš ići. Otac će posumnjati, mazno se prosu po površini prozorskog stakla muški glas. 

- Ti  baš ne znaš biti tih, najdraži. Zaboravljaš da si u postelji sa djevojkom koja još nije tvoja žena. Hoćeš da cijela čaršija pohrli ovamo i da vidi čudo. Kao da nam i ova nesreća koju imamo nije dovoljna pa tražimo još jednu.

Pomrčina je pomamno i sve žešće samu sebe mijesila u koprenu nevida.

Jedne takve noći iz Čaršijske džamije ukrali su bakreni ibrik. Govorilo se da je to bio poklon bega Džafera Tekelije koji nekada davno zakopa prvi temelj u ovoj mahali.

3.

Otkad je sve ovo počelo, u Varoš mahali nije se čuo glasan smijeh.

Bećir se  nemalo iznenadio kada je na Alimovom licu ugledao smiješak.

- Začuđen si?, zanjiha se u zraku.

- Ne mogu kriti da mi je neobično vidjeti nekoga kako se smiješi usred svega ovoga što nam se

  događa.

- U našoj mahali sve je u znaku čuda. Tako je otkad postoji. I ona sama je čudo, i dalje se smiješio

  Alim. 

- Zvali ste me?, prekinu Bećir ovaj neugodni razgovor.

Alim je stajao kraj otvorena prozora. Bio je odjeven i kao da se svakog trenutka spremao nekamo poći. Dugačak kaput od čohe padao je do gležnjeva. Krupne šake bile su čvrsto stegnute i gubile su se u širokim rukavima.

Alim je bio naočit čovjek. 

-  Da, zvao sam te, i upravi svoj vodnjikavi pogled prema Bećiru kojem se činilo da sav nestaje u

   labirintu njegovih bionjača u kojima se usidrila neka mutna crvenkasta mrežica.

Gledao ga je dugo i zagonetno.

- Život i ti? Dokle ste stigli?, tiho upita.

Bećir zadrhta kad primijeti svoj lik u napuklinama njegova oka.

- Ovih dana živim kao čovjek koji ide putem zagledan u nebesa i osjeća kako ih tjemenom dotiče.

  Plašim se toga.

- Čovjek koji ih dotakne zaboravi da je ikada hodio zemaljskim stazama. Čuvaj se toga. Iako svi

 umiremo, neki od nas do nebesa nikada neće stići, uzvrati mu i okrenu leđa.

Mučna gluhoća učas se ugnjezdi između njih dvojice i poče im vlažiti čelo krupnim grašcima znoja. 

Alimov glas ponovo nažulja mirišljavi prostor bogate sobe.

- Živim u osluškivanju. Eto kako. I iščekujem da se desi, da konačno prestane ovo zlo, ovo  čudo.

 Kada se desi, možda ću biti bolje.

Bećir se nije mogao sjetiti da ga je bilo šta pitao. 

Dok je izlazio iz najuglednije kuće u Varoš mahali, eho Alimovih riječi zatvarao mu je vrata.

- Moram podnijeti ono što si za mene odlučio Ti. Ti vječni i pravedni Bože, bezgrešni suče. Hvala Ti što si me još jednom stavio u kušnju. Neka je slavljen Stvoritelj svjetova jer samo on može činiti čuda.

Da ga je neko promatrao vidio bi kako se strepnja i nevjerica nadmeću na licu ovog učenog čovjeka.

Tek što je napravio nekoliko koraka, Bećiru se oko nogu poče motati nekakav kuštrav pas. Spusti ruku na njegova leđa i tamo pokuša pronaći snagu da prebrodi strah od noći koja je sve snažnije uzrastala pred njegovim očima.

- Evo i pas se trese, obojica drhtimo i gubimo dah. Eh, ipak je njemu lakše. On je samo pas. On ne može znati kako je bolno živjeti u gorkoj milosti vlastite greške, uzdahnu.

Tri zvijezde već su visoko skočile u nebo i sada, kao svjetionici na beskrajnoj pučini, titraju i svojim srebrenasto-zlatnim nitima opasuju zemaljsku kuglu i izgubljenima pokazuju put u mraku.

Bećir zatvori oči i naslijepo pođe niz kaldrmu.

4.

Jedan glas izvana pozdravi: Da te Bog daruje dobrom nagradom i na trenutak odvrati Alimovu pažnju od onoga što je pisalo u Knjizi tajni. Odavno tu sjedi i mrsi svoju snagu u nemoći vlastitih misli. Već godinama, olovnim nogama gazi on kroz zasjede neprekinutih noći da bi prešao trideset i dvije tajanstvene stepenice mudrosti i prošao kroz sedam vrata saznanja. Bačen u nemilosrdnu beskonačnost brojeva i slova, enigmu okruglih i ćoškastih znamenja, on je satima, kroz dugo vrijeme, teškom mukom vraćao svoju dušu iz zamagljenog tajanstva u mučninu ovoga svijeta. 

Nije ni bio svjestan trenutka kada je počeo razumijevati tajne znakove.

 

Javio se iznenada. I ovog puta glas je bio sav isječen starošću stoljeća iz kojih je izvirao. 

- Ovo što se dešava vama u Varoš mahali izazvano je džehenemskim grijehom, čulo se jasno.

Zavrtio se, kao u kakvoj igri, na vrhu svijeće koja je dogorijevala pa se zmijoliko uvukao u njegovo oko. Počelo je suziti.

Kad su nebom svoju srebrninu počele rasipati tri najsjajnije zvijezde, Alim je kažiprstom lijeve ruke na zapadnom zidu sobe napisao sedam slova arapskog pisma i to ona koja se ne pojavljuju u sedam redova prve sure iz Kur’ana. Poslije male stanke ponovo je povukao kažiprstom i ukazao se broj pet bez koga bi bilo nemoguće početi bilo kakvo prizivanje zato što se u njemu sjedinjuje pet stubova vjere, pet vakat namaza  i pet mezheba. Ispod  broja, označio je zmiju s dvije pjege na leđima kao simbola svih sjena koje s čovjekom zajedno žive na zemlji. Onda je imenom prizvao jednog od meleka koji stoji između Boga i ovoga svijeta.

I čekao je.

Počeo je vjerovati da će riješiti tajnu kad je primijetio da je nevidljiva ruka na zidu ispisala znak koji je u sebi sadržavao nadu.

On je sada čitao da u Varoš mahali živi neko ko se odavno, i bez imalo kajanja, teško ogrešuje. Zbog tog  grijeha, već dugo u bunarima nema ni kapi vode.

I Alim prokune.

Njegovo ime neka bude izbrisano i rod njegov neka je proklet. Neka mu se duša istopi u strahu i tamo ostane do kraja vremena.

Pijetao zakukurijeka i mjesec nestade. 

5.

Te noći u Bećirovoj kući umrla je Begzada, Alimova kćerka jedinica.

Te noći Alim je gorko zaplakao.

Te noći sjene nadolazećeg jutra gasile su polugodišnju žeđ u bunarima prepunim vode u Varoš mahali.

Detalji
Slike
Aktuelno
Zbirka svjedočanstava o najboljim sinovima naše domovine
May 16
Zenica | Autor: Lejla Sarajlić
U organizaciji NIPD Naša riječ Zenica i Kluba paraolimpijskih sportova “Baton” Zenica prošle...
Zeničanka Deniz Nadžaković najljepša djevojčica na svijetu
May 16
Zenica | Autor: admin
U  Bodrumu je prije dan -dva  (R Turska) u organizaciji Ashot Khachatryan, održan izbor Miss World u...
Kvalitet je Koteksovo najjače oružje
May 16
Tešanj | Autor: Elmedin Bašić
Na predstojećem 13. Sajmu privrede u Tešnju predstavit će se i kompanija Koteks, vodeći proizvođač opreme,...
Osnovci u posjeti Mašinskom fakultetu i Laboratoriji za okolinski monitoring
May 16
Zenica | Autor: Elmedin Bašić
U organizaciji NIPD Naša riječ Zenica, a u saradnji sa Mašinskim fakultetom u Zenici, proteklog...
Dan za sjećanje i ponos
May 16
Usora | Autor: Elmedin Bašić
Svečanom sjednicom Općinskog vijeća Usora u sportskoj dvorani OŠ “Fra Ivana Frane Jukića” u...