... 61 godina sa vama
Priče sa konkursa

Ima raznih obrana. Od plijesni. Od uroka. Od pošasti, crne i bijele kuge, od zlih očiju, tatova, sjecikesa, pa naravno i od svima nam dobro znane je-ne-a. Tako se, znate, nadijevalo ono es-em-be zlo, koje je već sve kazalo što se kazati dâ, i, što je najgore, to i učinilo, čine i to i dan danji. No, znamo posigurno, taj neviđeni rasistički cijankalij već gubi na djejstvu, i morat će ga, sve govori, u svoj njegovoj dozi, progutati četvoroesni morlaci podzemlja, vidovdansko-koljački zaošijani svojom pameću, koja pamet nikada biti neće, niti je bila, niti mogla biti.

Ali rič je o drugojemu, u svezi narečenog.

Rič je o obrani. Obrani časti i obraza od nečasti i neobraza.

Pripovidat mi je, ovdi i sada, iz prve ruke, o herojskoj obrani otoka Biševa ovog Ljeta ‘92. od znojnih, orakijanih i krvavijeh barbarogenija koji se troprstno kletu u bivšu nam, otišavšu, pokojnu nam Yugoslaviju, Yugoneslaviju.

Zločinačko „Načertanije“, pošto je u Sloveniji puštena krv, bilo je, znamo kad, u Horvackoj na gotovs. Knin, balvani, „nećemo ustaša!“ Plitvice, Pakrac, Kostajnica...Slavonija i Baranja, Šid i Ilok, krvavo kolo, tenkovi i topovi, (koje smo im pošteno nabavljali – njima!), rado-ide-srbin-u-vojnike askere i pljunute pandure i džandare karađorđevićevskog pedigrea. Datumi se miješaju, preklapaju se, laži blješte kurvanjski komotnim zlim iskrama koje u meso zasijecaju – meso konačnog! oslobođenja i sljegni-srbine-s-ramena. Oslobodi Bože – ako si to što jesi!

Vis. Otok, prozvan davno tvrđavom Jadrana. U vojnim leksikonima potrošene tone olova na tiskanju objašnjenja kolika je, eto, važnost tog jadro-otoka, isturene morske pesnice.

Uz njega, kao sinčić uz oca, otočić Biševo.

Vino, riba, ruke žuljevite, lica izborana svetih ratara i ribara. Dijalekatska autentičnost i bajkovita milozvučnost govora, prevodivog samo u slutnji. Konobe i gustjerne. Pretiha tijela na žalovima povaljanih čamaca. Jastozi u dubinama predano proizvode slatku srž.

Ali, crna šapa slijepog zla, sebe nesvjesnog, dopuzila i dovde. Naime, već je bila tu, samo je isturila prijeteće nokte žedne krvi. Zapjenjeni jednostranošću, erektirani mržnjom, u restorane, u Komiži bahato ulaze primitivnom doktrinom napumpani podoficiri, niska čela i još niže misli zakočene iza njega. Izazivaju. Nutkaju piće – „bre, popi’“ – dok se mirni ljudi u slutnji zglédaju, proziru namjere i šute, razmiču se i razilaze, ne dopuštaju si nasjesti. Podoficiri s Kosmaja, Kozare, Romanije i Jastrepca, bijesni, sami piju sa svojim soldatima, znojnim i animalno mučaljivim pretorijancima. Moralna pobjeda se nazire, ali i mogućna opasnost – dokle će se moći podnositi sve ono što se podnijeti dâ?! Ivicom noža balansira krajnje strpljenje što ga razum ušutkava. Opasni su, preopasni ovi ribari koji govore svoj dijalekt, zamisli samo, a poslije toliko godina jugoslavenskog unijaćenja, ostali su, bre, ono što jesu, zagriženi Hrvati, katolički Kroati, a svaku priliku koriste da onu svoju „šahovnicu“ razviju na krovu ili na jarbolu, te što sniju, tko zna, ovome dobru što se u Beogradu kuha i diljem servira. Treba ih na oku, na nišanu držati, a ako zatreba, a svi su izgledi da hoće, i pritegnuti, bre!

Otočić Biševo, iz mora nikao, u more zabrazdio, opasan je, paklen – erektirana misao četrdesetpetogodišnjih usrećitelja ne miruje. Sa Biševa će grunuti, njegovi škoji kriju paklenu opasnost. U biševskim špiljama je, bre, Šumadinac, vascijela šesta flota, pa možda i svih pet prije nje, i bezbroj drugih iza nje, bre brale. I kaznena ekspedicija kreće.Pročešljati teren, bez ostatka pročešljati i žale, i škoji, i goru, i vodu, ako treba i u dušu svaku zaviriti, đavao ne miruje, zamisli ako je na Biševu, uz pomoć otočkog sveca-zaštitnika, svetog Silvestra, pronašla utočište, naravno protiv Srba, protiv koga bi drugoga, sama vatikansko-germansko-američka urota?!

Upetokračeni konkvistadori kreću na otok, koji ih nevino gleda. Babe, starce, sve pregledati, ni magarcima ne vjerovati, svakom gušteru do dna očiju pogledati. Nevinosti nema, Beograd je tako javio nedvojbenim radio-porukama. Desant, dobro smišljen i pripremljen, je munjevit, ubitačan, efikasan na svim razinama. Neprijatelj je zatečen, potučen, razbijen, onemogućen za daljnje akcije. Hrabri vojnici centralne vlasti in flagranti, što će reći u kriminalnom činu, zatiču žitelje Biševa. Dvije Matijine mačke, ona crna i ona siva, u mjestu Mezoporat, posve sumnjivo su se uvijale, lukavo škiljeći na legendarno hrabre vojnike, koji brane kralja i otadžbinu. Dok je njihova gazdarica, narečena Matija, sedamdesetpetogodišnja starica, nešto skroz konspirativno premetala po svojoj mračnoj, mirisa punoj konobi. Vojnici su, već kakvi jesu, munjevito, u punoj ratnoj spremi, hrabro i strelovito djelovali. Starica je odmah odvojena od svojih tamnih i muklih buradi, brzo ispitana, obrađena, i sve je, pritisnuta dokazima, priznala: jeste, jeste, namjeravala je oribati burad, skinuti paučinu sa greda i zidova, opiturat jedan stol i još kojekakve pósle obaviti, sve kompromitantnije od kompromitantnijeg. Uhvaćena na djelu, Matija je sve priznala: zbog čega, za koga, protiv koga. Tako obrađenu Matiju narodni vojnici ostaviše skrušenu, zabezeknutu, posramljenu, da bi prešli na Velu Anku, te na Malog Matea, pa na ženu mu, Malu Anku. Što se tek tamo otkrilo! Beograd i Generalštab biti će prezadovoljni! Vela Anka je krpila neku robu, povremeno ispitivački posmatrajući pokrete nepobjedive armade.No, i ona je odmah sve priznala: za koga, čemu, koliko, otkad. Mali Mateo, odmah sumnjiv, jer uopće nije mali, dapače, veliki je, čak puno veći od Velikog Matea, e, taj Mali, a zna se kako su mali opasni, on je, ko fol poštapajući se nekom štapinom (ali i to mu ne treba vjerovati!), obilazio svoju kuću zglédajući sve oko sebe, na zemlji i na nebu, sve pamteći tko zna za koje obavještajne službe i vatikansko-germansko-američke zavjere protiv odabranog naroda kojeg, eto, svi mrze.

I Mali je priznao i predao se u ruke pravde. Kako on, tako i njegova žena, za koju nije ni trebalo tražiti optužujuće dokaze: hranila je kokoši, zna se za koga, a i ono pi-pi-pi je svakako nekakva šifra, bre.

Operacija „Biševo“ tekla je planiranim tempom, dok je uspjeh bio preko svakog očekivanja.

Jednog starca, ne zna se kako mu je ime, ali ga zovu Sjajni, vojnici-oslobodioci  zatekoše duboko u šumi, i to sa sjekirom, oštrom, ubojitom, skroz antidržavnom. Čim ih je ugledao, poče kao sjeći neku čvornovatu granu, što mu svakako nije bila prvobitna namjera.

Šjoru Dinu, u Poju pokraj crkvice Svetog Silvestra, zatekli su kako peče gavune na gradelama. Kome? Da, kome? A zna se dobro kome – Šestoj američkoj. Dvije, tri oštre ekavske riječi, i sve je priznato: ne samo Šesta, već i čitav NATO pakt namjeravao se nahraniti sočnim Dininim gavunčićima. A još kada je Dina onim štapom kojim je prevrtala gavune počela strijeljati po oslobodiocima, proradile su oštre komande, zaškljocali zatvarači, zapištale radio-stanice. Pa, poslije svega ovoga, neka tko kaže kako nije protiv Srba sve ovo spremljeno, tko zna gdje i tko zna s kakvim dalekosežnim namjerama?! 

Biševo bijaše povijesna prekretnica.

Detalji
Slike
Aktuelno
Djevojke u Slovačkoj, momci u Bugarskoj
Jun 20
Zenica | Autor: Vehid Begunić
Nakon što je trijumfima ragbijaša i ragbijašica Čelika okončano Državno  prvenstvo u...
Jazuk je golemi što imamo sve manje vremena za drage ljude
Jun 20
Zenica | Autor: Lejla Sarajlić
Žiri književnog natječaja “Bajramske priče”, kojega je raspisalo Kulturno udruženje “Musa Ćazim...
Stavite svoje dijete na prvo mjesto, tako ćete i vi biti na tronu!
Jun 20
Zenica | Autor: admin
Decenijama unazad u Zenici se na kraju svake predškolske godine održava tradicionalna manifestacija...
Dašak Zenice u suvenirnici „Dućan“
Jun 20
Zenica | Autor: admin
Sudeći prema broju turista koje srećemo svakodnevno, čini se da i Zenica poprima pridjev turističkog grada. To se...
Zajedništvo i veliki iftari, odlike nekadašnjih Ramazana
Jun 20
Zenica | Autor: admin
Iako se Ramazan , najvažniji i najodabraniji mjesec za sve muslimane, bliži kraju, oni koji poste i dalje osjećaju...