Dječija, omladinska i lutkarska scena (DOLS) Bosanskog narodnog pozorišta Zenica (BNP) uskoro obilježava 70 godina rada. U proteklih, plodotvornih sedam decenija kontinuiranog rada, kroz svojih skoro 200 premijernih predstava u kojima je sudjelovalo preko 1.500 „malih” a velikih glumaca DOLS preuzima i doslovno i metaforično, izuzetno društveno značajnu ulogu vaspitača najmlađe pozorišne publike u Zenici.
Bogat rođendanski program
– DOLS je i ove godine, u sklopu obilježavanja 70 godina od igranja prve predstave za djecu u sklopu zeničkog pozorišta, pripremila prigodan program. Planovi za to su nam bili mnogo veći, jer je to jako vrijedan jubilej, ali trenutna epidemiološka situacija ima svoje zakonitosti pa se i mi moramo tome prilagoditi. Zato smo se odlučili za varijantu igranja predstave za svaki od segmenata iz našeg naziva. Tako za djecu igramo predstavu „Talas hladnog vremena“, za omladinu tu je predstava „Most“, a lutkarskom predstavom će se zeničkoj najmlađoj publici predstaviti Pozorište mladih Sarajevo s višestruko nagrađivanom predstavom „Tobija“ u režiji Marija Drmaća -kaže za „Našu riječ“ direktor BNP-a Miroljub Mijatović.
NR: Prva predstava za djecu „Dugonja, Trbonja i Vidonja“, autora Mladena Širole, a u režiji Franje Bičanića, prikazana je 25. januara 1951. godine, isti tekst je još nekoliko puta zaživio na sceni. Postoji li mogućnost da se u narednom periodu ponovno aktuelizuje ovaj tekst?
Nekadašnji polaznici DOLS-a
Trenutni ansambl BNP-a sačinjavaju i brojni glumci koji su završili Akademiju a njihov prvi dodir s ovom umjetnošću je upravo bio DOLS. Neki od njih su: Uranela Agić-Burina, Saša Handžić, Sabina Kulenović, Hazim Begagić, Haris Burina, Lana Delić, Lana Zablocki, tu su i oni koji svoje karijere grade izvan BiH poput Tarika Filipovića,
Danijela Ljuboje, te mnogi drugi.
MIJATOVIĆ: Da, u pravu ste, prva predstava nastala unutar produkcijskog segmenta za djecu u okviru zeničkog teatra bila je „Dugonja, Trbonja i Vidonja“. U sedamdeset godina na scenu je ponovo postavljana pet ili šest puta. To je uvijek aktuelna bajka koja govori o prijateljstvu, borbi između dobra i zla u kojem dobro pobjeđuje i prijateljstvo dobiva nagradu koja se ogleda u ljubavi. Možda u nekom narednom periodu ponovo nekom od reditelja bude inspiracija i baš taj naslov postavi u nekom novom čitanju.
Nastavak sezone
NR: Premijerom predstave „Most“ je otvorena nova umjetnička sezona DOLS-a, šta još imate u planu za ovu sezonu?
MIJATOVIĆ: Planovi Dječije, omladinske i lutkarske scene BNP-a su u ovoj jubilarnoj godini da producira jednu lutkarsku predstavu i jednu predstavu iz domena pozorišta u obrazovanju na ekološku temu, ali napominjem da sve zavisi od vremena koje je tako nesigurno, mjera koje će biti na snazi i naravno mogućnostima postprodukcije tih predstava.
NR: Koliko članova trenutno pohađa radionice dramskog studia DOLS-a (Zenica, Kakanj, Zavidovići)?
MIJATOVIĆ: Dramski studio je sastavni dio DOL scene i u prethodnih desetak godina kroz njega je u Zenici prošlo oko tri stotine mališana i mladih ljudi, a nešto manji broj je bio u Kaknju i Zavidovićima. Sretni smo jer je DOL scena bila inicijator pokretanja sličnih Dramskih studija u ova dva grada. Svake godine to je prava mala vojska od stotinjak mladih koji prate radionice iz glume, scenskog pokreta, govora i plesa pod jedinstvenim – planom i programom.
Dramsko-pedagoške metode i tehnike
Prije dolaska na mjesto direktora BNP-a, Mijatović je rukovodio DOLS-om više od 15 godina a i sam je bio član dramskog studia od 1994. godine. Upitali smo ga može li izdvojiti neki od projektata koji mu je posebno ostao u sjećanju?
MIJATOVIĆ: Sve predstave u kojima se koriste dramsko-pedagoške metode i tehnike i u kojima djeca i mladi aktivno učestvuju u stvaranju, odnosno kreiranju okruženja i situacija u kojima se likovi koje igraju nalaze, daju dobre predstave jer su njihove, autentične i tiču ih se. Pozorište za djecu i mlade mora da se bavi njima, njihovim problemima i temama koje su im bliske, iz kojih mogu da uče i da im pomognu da lakše i zdravije odrastaju i sazrijevaju. Dakle, sve predstave u kojima se s njima zajedno radilo i stvaralo su sigurno nešto što je jako dobro i za njih ali i za dramske pedagoge koji su vodili proces. Na drugoj strani imamo predstave koje su kreirane s dramskim umjetnicima – glumicama i glumcima i koje na prvom mjestu imaju djelomično drugačiju svrhu. Tu je jako veliki broj predstava koje trebamo pomenuti zbog specifičnih estetskih dometa, pa zbog velikog truda umjetnika, potom zbog recepcijskih izazova koji se stavljaju pred publiku i slično.
NR: Kakav je odnos glumaca prema pozorištu za djecu?
MIJATOVIĆ: Ono na šta se mora skrenuti pažnja jeste ono što je sigurno specifično kod nekih glumica i glumaca u regionu, a to je, blago rečeno, „čudan“ odnos prema stvaraocima za djecu i mlade. Većina smatra kako je pozorište za djecu odličan poligon za plasiranje lakih, zabavnih komada koji nastaju u nekoliko dana, bez velikih troškova, u šarenim kostimima koji već postoje. To jeste problem jer se time i umjetnici i recipijenti minimiziraju, a baviti se djecom, njihovim odgojem i obrazovanjem, što pozorište svakako čini, jako je ozbiljna stvar. (D. Jurišić)
