Uz pravoslavni Božić, Vaskrs je zasigurno najveći praznik za sve hrišćane, kako u našoj zemlji tako i u cijelom svijetu. Vaskrsnuće Isusa Hrista se tradicionalno obilježava i u porodici Ferzanović iz naselja Zbilje kod Visokog, gdje se supružnici Vladimir i Čedomirka Ferzanović trude da održe sve običaje vezane za ovaj hrišćanski praznik.
Šaranje voskom i pisaricom
“Kao i svim hrišćanima, Vaskrs je za nas jedan od najvećih i najbitnijih dana u godini, dan kada slavimo Hristovo vaskrsnuće. Po starom običaju, šaraju se jaja, a mi to još uvijek radimo po ‘starinski’, odnosno šaramo jaja voskom i pisaricom. To, nažalost, rijetko ko još radi, pošto je sada nekako sve modernizovano, šara se, rekao bih, svim i svačim – travama, flomasterima i slično. Mi to i dalje radimo tradicionalno, bojimo ih u crvenu boju, boju koja simbolizuje Hristovu krv”, govori Vladimir Ferzanović te ističe kako se još uvijek rano sjeća dana kada je kao dijete bio dio obilježavanja Vaskrsa.
“Kada smo mi bili djeca, radovali samo se svakom Vaskrsu. Za nas djecu su šarena jaja uvijek predstavljala radost i veselje. Skupljali smo najtvrđa jaja, a ono čije bude najtvrđe, to jaje se ostavljalo kao ‘čuvar kuće’. Sjećam se odlazaka familiji, posebno djedovima i bakama, jer sve je bilo veselo i u ozračju Vaskrsa. Sada je nažalost sve više komercijalizovano”, dodaje.
Vaskršnje liturgije se u Visoko služe u Hramu sv. Prokopija, ali zbog trenutnog broja vjernika u ovom gradu, to ni izbliza nije kao što je prije bilo.
“Prije je, naravno, bilo puno svečanije. Obično se išlo u crkvu na Veliki četvrtak. Stariji su uglavnom postili, posebno uoči Vaskrsa, dok smo mi kao djeca nastojali, barem su nas tako odgajali, da se posti barem posljednju sedmicu uoči Vaskrsa. Naravno, poseban događaj je bio odlazak u crkvu na Vaskrs. Tada je to bio najsvečaniji događaj, crkva je bila puna, vjernici zajedno okupljeni, mi djeca razdragani i sretni. Sada je to sve drugačije. Naša crkva, odnosno zajednica u Visokom ima jako mali broj vjernika, tako da to ni blizu nije slično prijeratnim vremenima. Ali i dalje ne damo da se prekine obilježavanje naših praznika i dolazimo u naš Hram sv. Prokopija čineći tako i crkvu i zajednicu živima”, rekao nam je Vladimir.
Ostatak teksta pročitajte u printanom izdanju
