Tešanjski Stari grad (gradina, tvrđava) nalazi se u urbanom dijelu današnjeg Tešnja. Udaljen je oko 20 km jugozapadno od Doboja, a smješten je na brijegu ispod kojeg teče rijeka Tešanjka, desna pritoka rijeke Usore. Leži na nadmorskoj visini od 305 m. Ukupna površina Starog grada iznosi oko 5.600 m², a obim 390 m. Dužina je 120 m, dok je najveća širina 80 m. Starim gradom od 2010. godine upravlja JU Muzej Tešanj, a na gradu se promoviše kulturno-historijsko nasljeđe tešanjskog kraja.
Značajan spomenik
Stari grad Tešanj je značajan spomenik bosanske i tešanjske srednjovjekovne i osmanske historije. U izvorima se prvi put spominje 23. marta 1461. godine, u pismu u kojem papa Pije II poziva hodačasnike da posjete franjevačku crkvu svetog Jurja, nudeći im zauzvrat oprost od grijeha. Prijepis papinog pisma sačuvan je, i danas se nalazi u Tajnom vatikanskom arhivu. Iste godine Tešanj se spominje i 18. septembra, u povelji čiji original danas nije sačuvan, a u kojoj posljednji bosanski kralj Stjepan Tomašević daruje Tešanj, kao krunsko dobro, svom stricu Radivoju.
„Graditeljsku cjelinu Starog grada čine gornji i donji dio koji su se etapno izgradili. Arheološki nalazi pronađeni na prostoru gornjeg dijela Starog grada svjedoče da su tu prvo svoju utvrdu imali Iliri, nju su porušili Rimljani osvajanjem ovih krajeva za vrijeme Batonovog rata 6. do 9. godine nove ere. Rimljani su na mjestu ilirske gradine izgradili svoje utvrđenje koje je razrušeno dolaskom Slavena na prostor Balkana, krajem 6. i početkom 7. stoljeća. Tešanjski Stari grad je u kasnom srednjem vijeku bio u sastavu srednjovjekovne Bosne, i u posjedu srednjovjekovne usorske vlastelinske porodice Zlatonosovića. Gornji dio Starog grada u medievalnom periodu činili su poligonalna kula, pravougaona kula, dvorište s drvenim zgradama za stanovanje i bunarom, dvanaesterougaona kula, sedmougaona kula i dvije kapije. Ispred dvanaesterougaone i sedmougaone kule postojao je dug i širok jarak s drvenim mostom koji se mogao podizati. Početkom 15. stoljeća gornji dio tešanjskog Starog grada dodatno je promijenio svoj izgled i tek tada je prerastao u tvrđavu. To se desilo zbog različitih političkih prilika poput mađarskih provala u sjevernu Bosnu i jedno vrijeme zauzimanjem tešanjskog Starog grada od strane Mađara. Početkom 15. stoljeća sagrađeno je predvorje okruženo debelim zidom kojim je presječen jarak koji je štitio dvanaesterougaonu i isturenu sedmougaonu kulu, a ispod ovog obimnog zida morao se napraviti odvodni kanal kojim je oticala kišnica. Izgrađena je još jedna isturena kapijska kula, a po samom rubu uzvišenja izgrađeni su zidovi kojima je zatvoren kompletan odbrambeni sistem“, kaže nam Mensura Mujkanović, direktorica JU Muzej Tešanj.
Tvrđava danas, koja je od 2003. godine zaštićeni nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine, prkosi svojom jačinom i plijeni svojom ljepotom dočekujući svakog posjetioca iskrenom dobrodošlicom i sadržajem, a o čemu će više pisati u nekom od narednih brojeva.
Za izgradnju tvrđave korištena kamena oplata
Za izgradnju tešanjske tvrđave korištena je kamena oplata u koju se sipala smjesa od lomljenog kamena i krečnog maltera. U srednjem vijeku ispod tešanjske tvrđave formirana je varoš (podgrađe). Donji dio tešanjske tvrđave započele su graditi Osmanlije krajem 17. i početkom 18. stoljeća. Prvo su obnovile gornji dio grada, adaptiran za tadašnji način borbe. Tako su na mjestu poligonalne sedmougaone kule u gornjem dijelu grada izgradili iz temelja Kapetanovu (Krnju) kulu, koja je visoka 20 m, a koja je najdominantnija kula u tvrđavi. Drugi naziv Krnja kula dobila je nakon što je grom 1924. godine zapalio krov, te je u takvom stanju bila sve do 1949. godine, kada je pokrivena. „Kula je 2011. godine obnovljena, a danas služi za povremene i gostujuće izložbe u Muzeju Tešanj. Pored Krnje kule i na drugom kraju dvorišta Osmanlije su izgradile po dva bunkera. Pravougaonu kulu, Osmanlije su pretvorile u mali bastion, a u njenom dnu iskopali su mali kazamat (podrumski zatvor). Dvanaesterougaonu kulu su prepravili, podijelili na dva dijela i pretvorili u tabiju (istureni dio na tvrđavi na kojem su bili smješteni topovi). U donjem dijelu su bile prostorije za posadu. Do tabije, u dvorištu, izgradili su djelimično u zemlju ukopan bunker, pregrađen u dva dijela s uskim ulazom na južnoj strani. Zapadni otvor probili su Nijemci u Drugom svjetskom ratu. Ovaj bunker služio je kao barutana i magacin“, objašnjava Mujkanović.
U donjem dijelu tešanjske tvrđave Osmanlije su prvo izgradile Dizdarevu kulu, nazvanu po dizdaru (čuvaru tvrđave). Istočno od Dizdareve kule, Osmanlije su sagradile tabiju. S istočne i sjeveroistočne strane od tabije bio je veliki zaštitni zid dug 90 m. Na glavnom ulazu u predvorje grada nalazi se kapija. Do nje je sagrađen kameni bunker.
