Već po dolasku u Elči Ibrahim-pašinu medresu u Travnik, gdje se školovao četiri godine, kod Seada Lužića se rodila znatiželja i ljubav za historijom, počevši od proučavanja historijata same medrese, Elči Ibrahim-paše, te vezirskog grada Travnika. „Biti u Travniku i posmatrati svu tu osmansku i drugu arhitekturu naokolo naprosto mami na istraživanje i učenje. Naravno, interesi su se poslije proširivali, i uvijek sam pored redovnih školskih i studentskih obaveza istraživao nešto vezano za historiju, jer me to zanimalo“, kaže Lužić.
Proučavanje makrohistorije Orahovice
„Moj intenzivniji rad je zapravo počeo prije otprilike godinu dana, kada sam se studioznije počeo baviti proučavanjem mikrohistorije mog rodnog mjesta Orahovice, i koju sam redovno nudio na svojoj FB stranici. Tu sam, prije svega, pokušao pronaći historijske izvore koji spominju ovo mjesto. Posao istraživanja malih sredina kroz historijske izvore je izuzetno mukotrpan, prije svega zbog nedostatka literature i relevantnih podataka. Istraživači su se bavili glavnim historijskim tokovima i događajima, a manje sredine su spominjane samo usput“, kaže Lužić. Traganje je počeo u lokalnim bibliotekama i dostupnim knjigama na našem jeziku, a nakon nekog vremena je shvatio da ogroman potencijal nude digitalne biblioteke, odnosno digitalizirani sadržaji raznih evropskih i svjetskih biblioteka i arhiva koji su dostupni na internetu. „Treća knjiga o Orahovici se već nazire, što je već samo po sebi kuriozitet za jedno tako malo mjesto poput Orahovice. Vrijedno je istaći da su o Orahovici već napisane dvije knjige. Za razliku od prve dvije knjige za kojih nije bilo puno historijskih izvora, i do kojih se u to vrijeme kad su pisane objektivno i nije moglo doći, treća knjiga se uveliko oslanja na historijske izvore kojih je zaista iznenađujuće puno i koji će svakako dati novo svjetlo na historiju Orahovice, u širem kontekstu zeničkog kraja, te svakako BiH. Istaknuo bih ovdje i „Našu riječ“ kao zaista vrijedan izvor podataka vezanih za širi zenički kraj, pa tako i za Orahovicu, pogotovo u periodu od 1970-ih do 1990-ih godina i nadalje koje sam također koristio u svom radu“, kaže Lužić.
Ostatak teksta pročitajte u printanom izdanju
