Gorska služba spašavanja Stanica Zenica zahvaljujući svojim članovima i članicama, kojih ima oko 70, svakodnevno stoji na usluzi svojim sugrađanima i sugrađankama kojima treba pomoć. Službu čine osposobljeni i educirani spasioci, alpinisti, sportaši i tehnički osposobljeni penjači koji mogu sa vladati najteže terene kako bi došli do unesrećenog te im pružiti prvu pomoć.
Zagrljaji i suze radosnice su najveća motivacija
Haris Adilović, predsjednik Gorske službe spašavanja Stanica Zenica, kaže da ova Služba nema zaposlenih te sve intervencije, akcije i aktivnosti gorski spasioci obavljaju volonterski i ne primaju novčanu naknadu. „Često znamo razgovarati o tome koji su to sve izazovi i opasnosti pred nama, ali kada dobijemo poziv da je neka osoba ugrožena sve negativne misli ostavljamo po strani. Obzirom da zakonski ova oblast nije regulisana, teško je opravdati poslodavcu eventualni izostanak. Ipak, zahvale, divljenje, zagrljaji i suze radosnice koje vidimo na licima po okončanju neke naše akcije su naša najveća satisfakcija i motivacija. Kada spasite jedan život, bilo kom živom biću, kao da ste spasili cijeli svijet i to je vodilja GSS-a Zenica“, ističe Adilović.
U protekloj godini učestvovali u 15 akcija
U protekloj, 2021. godini, GSS Zenica imala je 15 akcija od kojih izdvajaju učestvovanje u akcijama potrage za nestalim osobama na području grada, za nestalim osobama na području Nevesinja, Jajca, Bugojna i Sanskog Mosta u sklopu Gorske službe spašavanja Federacije BiH, u akciji izvlačenja nastradale osobe u lavinskoj nesreći na planini Prenj kao i u potražnoj akciji za nestalim turskim radnicima koji su nesretno pali u rijeku Bosnu. „U svakoj potražnoj akciji na kopnu učestvuje naš potražni pas, K9 tim, koji nam olakšava, odnosno ubrzava akciju pretraživanja terena obzirom da potražni pas može zamijeniti oko 25 ljudi na terenu. Osim akcija spašavanja i potraga, realizovali smo mnoštvo aktivnosti koje su društveno odgovorne i korisne, a tiču se sigurnosti u prirodi, zaštite životne sredine, promocije zdravog načina života i rada sa djecom i mladima“, kaže Adilović te dodaje da svaka intervencija nosi specifičnu težinu prvenstveno zbog nepostojanja stalnog izvora finansiranje zbog čega nisu u mogućnosti obnavljati oskudnu opremu. „Otežavajuću okolnost predstavlja i to da za transport na mjesto nesreće ili područje na kome trebamo realizovati potragu nemamo vozilo, nego smo primorani vlastitim vozilima ići na lokacije, a vrlo često privatna vozila nisu adekvatna za određena područja. Najteže intervencije su nam one koje, nažalost, imaju smrtni ishod i intervencije u kojima su unesrećene osobe djeca, jer je potreban poseban nivo kontrole emocija“, ističe Adilović.
