Svakodnevno se građani bore sa valom poskupljenja i nastoje kućni budžet rastegnuti „od plate do plate“. Poskupljuju osnovne životne namirnice i raste cijena goriva ali i cijene drugih usluga. Zeničane koje smo sreli na ulicama grada pitali smo za njihovo mišljenje o poskupljenu osnovnih životnih namirnica te da li je potrebno praviti zalihe hrane.

Hajrudin Čosić: „Penzioner sam ali radim i privatno. Cijene osnovnih životnih namirnica su drastično povećane i, naravno, da time nisam zadovoljan. Ipak, uprkos povećanju cijena i posljedicama koje imamo još od prošlog rata, smatram da zalihe hrane nije potrebno praviti.“

Fikreta Talić:
„O poskupljenju namirnica ne treba ni pričati. U penziji sam i da mi djeca ne pomažu ne bi imali od čega živjeti. Najviše je poskupjelo upravo ono što uvijek treba imati kući: ulje, brašno, šećer, hljeb. Zalihe hrane sam napravila ali ne zbog poskupljenja jer ne mogu kupiti namirnice za duži vremenski period. Kupila sam namirnica tek toliko da imam ukoliko nestane, a moram obezbijediti da imam bar ono osnovno. Ljudi se uplaše pa onda masovno kupuju.“

Boris Ćosić:
„Skupo jeste, ali šta možemo. Bilo bi bolje da nam, uz povećanje cijena namirnica, rastu i penzije pa da ih sustignemo. Situacija je teška i većinom nas spašavaju djeca koja su u inostranstvu pa nam pomažu. Nikada nisam stvarao zalihe hrane pa nisam ni sada. Svjedok smo raznih slučajeva gdje ljudi kupe previše hrane, pogotovo brašna, pa propadne i onda moraju baciti. Pored toga, mi koji kupujemo po potrebi, zbog onih koji stvaraju zalihe, ne možemo naći ono što nam treba. Treba živjeti bez panike.“

Zada Ćosić:
„Ova poskupljenja osnovnih namirnica su izuzetno loša i nepotrebna, pogotovo nama penzionerima koji smo, svakako, na rubu egzistencije. Oni koji žive sami i sa jednom penzijom, kao što sam ja, jedva preživljavaju jer dok platim račune, lijekove, hranu, ništa mi ne ostane, a živjeti se mora. Osnovne namirnice za život treba imati, ali sam mišljenja da ne treba praviti zalihe. Ako ne možemo kupiti dva kilograma, bolje je kupiti jedan pa podijeliti, a ne da pojedini imaju zalihe, a drugi nikako.“