Sindikat metalaca ZDK Prvi maj obilježio je radničkim skupom, u Gradačcu, u organizaciji SSS BiH. Ozračje, kako ističe Kenan Mujkanović, predsjednik Sindikata metalaca ZDK, već godinama nije praznično, niti ima razloga za slavlje.
Radnik nije rob
„Ovo je prilika da i na ovaj način skrenemo pažnju na položaj radnika, njihove probleme, da pozovemo i prozovemo nosioce, prije svega, izvršne vlasti ali i poslodavce, da im kažemo da radnik nije rob i da rad nije roba. Plate moraju rasti, zaštita na radu mora biti na daleko većem nivou. Ne možemo se mi u platama porediti sa Njemačkom, to je jasno, ali nećemo dozvoliti ni da ljudi koji ostaju ovdje rade za mizeriju i budu zahvalni što uopšte imaju posao. Treba imati u vidu da uprkos stotinama i hiljadama ljudi koji odlaze, u Federaciji danas radi preko 530 hiljada radnika. Dakle, vise od pola miliona radnika je i dalje tu, nisu otišli. Imamo obavezu prema njima, ne da nijemo posmatramo ili komentarišemo kako je stanje teško, nego da učinimo sve što je u našoj moći da se to stanje popravi. Ovaj sindikat i naše organizacije su pokazale da znaju, da hoće i da se može bolje, iako djelujemo u jako teškim uslovima, između čekića i nakovnja. Poslodavcima koji ne žele odriješiti kesu i koji misle da će problem odlaska ljudi nadomjestiti uvozom radnika iz Bangladeša, Nepala ili Indije, koji bi radili za 300 maraka i tanjir čorbe, poručujemo da nam takvi poslodavci ne trebaju. Ne mora se svako ni baviti biznisom, onaj ko radniku ne može dati iole pristojnu plaću ne treba ni da radi“, kaže Mujkanović.
Poboljšati odnos prema radniku i njihov materijalni položaj
Kada je u pitanju položaj radnika, Mujkanović ističe da statistički pokazatelji najbolje govore o tome. „Prema podacima Poreske uprave iz prošle godine, imamo oko 250 hiljada radnika sa plaćom do 700 KM. To je većinom realni sektor, tekstil, trgovina, industrija. Ova plaća je trećina potrošačke korpe. Ti radnici moraju raditi i dva ili tri posla da bi sastavili kraj s krajem. Gdje su tu onda one famozne tri osmice koje simboliziraju Prvi maj, gdje je osam sati odmora? Nema odmora. Većina ovih radnika dolazi iz firmi gdje nema sindikata, koji su angažovani na određeno vrijeme, i koji ne smiju pisnuti u strahu od ostanka bez posla. Ili šuti i trpi, ili idi vani“, kaže Mujkanović. Dodaje da čine i da će činiti sve da ovo ne bude jedini izbor, nego da se odnos prema radniku i njegov materijalni položaj u svakom pogledu poboljša. „Ali, to ne treba biti samo naš, nego zadatak cijelog društva i zajednice. To je pitanje opstanka države. Na primjeru Zakona o minimalnoj plati smo pokazali da se znanjem i upornim radom mogu preokrenuti stvari, u nakaradnom sistemu u kojem je lakše pomjeriti brdo. Ovaj zakon je u martu konačno došao na dnevni red federalnog parlamenta, nakon godinu dana naše zajedničke borbe. Ja vjerujem da će biti usvojen i da će minimalna plaća biti daleko veća od onih 406 KM, koliko je iznosila do kraja prošle godine“, ističe Kapetanović.
