U okviru projekta “Čuvajmo nasljeđe za buduće generacije” koji je podržalo Ministarstvo za obrazovanje, nauku, kulturu i sport Zeničko-dobojskog kantona objavit ćemo članke o spomenicima na području kantona posvećenim ljudima i događajima koji su obilježili period Drugog svjetskog rata.


Za poginule zeničke borce
Spomenik poginulim borcima Zeničkog partizanskog odreda na Smetovima, planini istočno od Zenice, svečano je otvoren 27. jula 1968. godine, kao centralna manifestacija obilježavanja Dana ustanka naroda Bosne i Hercegovine protiv fašističkih okupatora i domaćih izdajnika. Sredinom šezdesetih, Savez udruženja boraca Narodno-oslobodilačkog rata općine Zenica, predvođeni Mensurom Serdarevićem, pokreću aktivnosti na izgradnji spomenika poginulim borcima u puču. Raspisuje se konkurs za idejno rješenje, na koji pristiže pet prijedloga. Izabran je onaj kipara Arfana Hozića iz Sarajeva. Konstrukciju mu čini metalni ram obložen aluminijskim pločama. U podnožju se nalazi mramorna ploča na kojoj su uklesana imena 32 pripadnika Zeničkog partizanskog odreda i Trećeg istočnobosanskog udarnog bataljona poginulih tokom puča Jugoslovenske vojske u otadžbini (četnika), koji se desio od 5. do 15. maja 1942. godine na ovom području. Također, uklesani su i stihovi iz pjesme „Mala, velika moja“ bosanskohercegovačkog pjesnika Izeta Sarajlića: „I ne pitaj jesu li se mogli vratiti, i ne pitaj je li se moglo natrag, dok je posljednji put, crven kao komunizam gorio horizont njihovih želja.“ Oko trinaest metara visokog spomenika, smještenog na 999 metara nadmorske visine, danas se nalazi nekoliko crnogoričnih stabala koja nisu u originalnom idejnom projektu uređenja spomenika. Tridesetak metara dalje se nalazi i kameni amfiteatar predviđen za časove na otvorenom.
Zenički partizanski odred
U neposrednoj blizini se nalazi i spomenik prvom postrojavanju Prve zeničke (kasnije 303.) brigade Armije Republike Bosne i Hercegovine, 18. maja 1992. godine, na samom početku agresije i Odbrambeno-oslobodilačkog rata. Četnički puč, u kojem su pobijeni istaknuti zenički antifašisti, desio se u okviru operacije Sila osovine kodnog naziva „Trio“. Njome su snage nacističke Njemačke i fašističke Italije, potpomognuti snagama marionetske Nezavisne države Hrvatske i odmetničke četničke Jugoslovenske vojske u otadžbini, po svaku cijenu željele ugasiti ustanak u područjima srednje i istočne Bosne. Komandant operacije, general Paul Bader, namjeravao da je, u tri etape operacije, riješi ustanak u krugu Han-Pijesak – Višegrad – Goražde – Foča – Sokolac, zatim luk Drine oko Srebrenice i Vlasenice, te na planini Ozren, između rijeka Krivaje, Bosne i Spreče. Upravo u toj trećoj etapi našao se i Zenički partizanski odred, dok je Vrhovni štab partizanskih snaga tada bio u Foči. Cjelokupna operacija trajala je od 1. do 10. maja 1942. godine, a u jugoslovenskoj historiografiji nazvana je Trećom neprijateljskom ofanzivom. U noći sa 5. na 6. maj 1942. godine, na lokalitetu Kraljevine, planinskoj visoravni nedaleko od Smetova, sa unaprijed utvrđenim rasporedom djelovanja, puč je izveo nekadašnji član Komunističke partije Jugoslavije i član komande ZPO, Golub Mitrović. Pozicija komandanta čete u Trećem udarnom bataljonu omogućio mu je kvalitetnu i tajnu pripremu sa efektom iznenađenja. Iskoristili su slavlje nakon uspješne akcije napada na željezničku prugu, ali i đurđevdansko raspoloženje. Skoro kompletno rukovodstvo i najbolji borci ZPO su likvidirani, uključujući Seada Škrgu, Mustafu Ganibegovića, Ivu Marjanovića, Gojka Uzelca, a ranjeni su Omer Maslić i legendarni Vladimir Perić Valter. Dvadeset dana poslije, 26. maja 1942. godine, zenički Bošnjaci donose Rezoluciju kojom dižu glas protiv deportacije Roma u ustaške koncentracione logore. Mjesec dana poslije, 14. juna 1942. godine, ustaše i četnici, upravo u Zenici, potpisuju sporazum o saradnji i zajedničkoj borbi protiv partizana.