Svake godine, širom svijeta, 14. juna se obilježava Svjetski dan dobrovoljnih davalaca krvi. Cilj obilježavanja ovog značajnog datuma jeste podizanje svijesti o potrebama za sigurnom krvlju i proizvodima krvi, kao i da se zahvali dobrovoljnim, neplaćenim davaocima krvi na njihovim životno važnim poklonima – darovanoj krvi. Svi oni su istinski heroji koji, svakodnevno, spašavaju ljudske živote i pomažu u liječenju svojih sugrađana.
Bosiljko Zrno darovao krv 89 puta
Na području općine Žepče, a kako su nam kazali iz Crvenog križa Općine Žepče, ima oko 300 davalaca krvi, a među onima koji su najviše puta darovali krv su Mehrudin Karso (84 puta) i Bosiljko Zrno, koji je krv darovao ukupno 89 puta. „Imam 63 godine, a kao 19-godišnjak sam prvi put dao krv. Tada je nekome krv bila potrebna za operaciju, tako da sam se odazvao toj akciji. Sada jedva čekam da prođu tri mjeseca kako bih ponovo darovao krv. Nekako mi je to postala praksa. Darivanje krvi mi je uvijek značilo mnogo i drago mi je ako nekome mogu tako pomoći“, kaže Zrno.
„Svi se možda nađemo jednom u situaciji da će nam biti potrebna krv, pa koliko bila teška situacija. Zato možemo zajedno da budemo dobrovoljni darivatelji krvi. Tako smo sigurni da smo jedni uz druge, da zajedno pomažemo jedni drugima. Voljela bih da što više ljudi podrži akcije, koje se redovno održavaju u našim općinama, da svi zajedno radimo dobru stvar za zajednicu“, poručila je Jelić.
Darivanje krvi nikako ne ugrožava zdravlje davaoca, a Zrno to smatra i jednim benefitom za svoje zdravlje. „Veoma sam zdrav, nemam nikakvih zdravstvenih problema niti tegoba i mislim da je, dobrim dijelom, tome doprinijelo i to što redovno darujem krv i što se ona obnavlja. Darivanje krvi je i jedan benefit za zdravlje, tako da će, osim što ćete nekome pomoći, biti i zdraviji“, smatra Zrno.
Jelić: „Motiv mi je što mogu nekome pomoći“
Pamela Jelić, 22-godišnjakinja iz Usore, po zanimanju fitnes trenerica, članica Crvenog križa Općine Usora, je dobrovoljni davalac od 18. godine. „Sve je počelo još u srednjoj školi, kada sam bila četvrti razred srednje. Bila je akcija darivanja krvi u našoj općini, gdje su bili pozvani učenici naše škole. Iako tad nisam imala puno informacija o akciji, moje društvo i ja rado smo se odazvali i tu je sve počelo. Kada sam otišla prvi puta, odmah sam odlučila da je ovo nešto što ću i dalje nastaviti da radim. Dalje sam nastavila dolaziti na svaku sljedeću akciju, koja je bila na našoj općini. Bila je pauza za vrijeme korone, ali sada su akcije ponovno počele. Drago mi je da je sve ponovo krenulo. Dosta je mladih koji se tek sada mogu priključiti, a super je stvar da to možeš uraditi u svom mjestu“, kaže Jelić.
Drago joj je, kaže, da zna da nekome može spasiti život. „Otišla sam darivati krv, iako nisam točno znala šta je, meni je samo prva slika bila da možda nekome mogu spasiti život. Tako da samim tim, tu nije bilo puno razmišljanja. Prvi puta je tu bila doza straha, šta ćemo, kako će proći, da li ću uopće moći da darujem krv. Ali, sve je prošlo uredu. Najveći motiv meni jest što mogu nekome da pomognem. Meni je to, da tako kažem, sitnica, a nekome će možda da znači život. Samo se sjetim da postoji opcija da ću nekome spasiti život, to je ono što me vodi da nastavim dalje sa darivanjem krvi“, ističe Jelić. Mladima poručuje da i oni postanu dobrovoljni davaoci krvi, te tako pomažu jedni drugima.
