Prošlog utorka, 11. jula, u Srebrenici, ali i širom Bosne i Hercegovine i svijeta, obilježena je 28. godišnjica genocida nad Bošnjacima u Srebrenici. Obilježavanje najvećeg zločina nakon Drugog svjetskog rata na tlu Evrope započelo je dan ranije cjelodnevnim aktivnostima u Memorijalnom centru Srebrenica – Potočari.
U okviru vjerskog dijela programa, u ponedjeljak su, na musali u Memorijalnom centru Srebrenica – Potočari, proučeni sura Jasin, kelimei-tevhid, zikr i hatma-dova. Suru Jasin su proučili preživjeli imami zaštićene zone Srebrenica i sadašnji imami Medžlisa Islamske zajednice (MIZ) Srebrenica, a zikr su učili predstavnici Tarikatskog centra Islamske zajednice (IZ) u Bosni i Hercegovini.
U Potočare, ali i Srebrenicu stigli su građani sa svih strana, a kako bi odali počast nedužnim Bošnjacima koji su strijeljani u masovnoj egzekuciji na raznim lokalitetima Podrinja. Počast su odavali učenjem fatihe, ali i na druge prigodne načine.
Marš mira
Blizu 7.000 učesnika „Marša mira 2023.“ stiglo je nakon trodnevnog pješačenja u Memorijalni centar u Potočarima, kako bi prisustvovali obilježavanju 28. godišnjice genocida počinjenog nad Bošnjacima iz Srebrenice. Tokom tri dana, učesnici su pješačili na stazi dugoj oko 100 kilometara od Nezuka do Potočara. Tokom puta, osim napornog pješačenja, susreli su se s brojnim drugim problemima, ali ništa ih nije spriječilo da nastave i stignu do cilja. Odmah po dolasku, odali su počast svim žrtvama ukopanim u Potočarima i onima koji su ubijeni tokom najsvirepijeg zločina od Drugog svjetskog rata.
Na ulazu su ih dočekali preživjeli i porodice žrtava genocida. Njihov dolazak bio je emotivan. Umorni, ali ponosni i sa suzama u očima, ušli su tiho, s ciljem da odaju počast žrtvama genocida i da se ovaj stravični zločin nikada ne zaboravi.
Učesnici „Marša mira“ su dnevno pješačili oko 30 kilometara i na određenim mjestima staza je izuzetno naporna, nepristupačna i zahtjeva solidnu fizičku spremnost učesnika. Kolonu „Marša mira“ svake godine predvode veterani koji su uspjeli preživjeti put smrti i genocid iz jula 1995. godine. „Marš mira“, koji je ove godine organizovan 19. put u okviru obilježavanja 28. godišnjice genocida nad Bošnjacima „Sigurne zone Ujedinjenih nacija“ Srebrenica, za preživjele Srebreničane predstavlja određenu vrstu liječenja trauma, ali i obavezu da svoja iskustva i priče ispričaju i prenesu mlađim generacijama.
Ovom stazom u suprotnom smjeru, od Potočara do Nezuka, u julu 1995. godine izvlačili su se i probijali Bošnjaci iz Srebrenice prema Tuzli, pod kontrolom Armije Bosne i Hercegovine, nakon što je Vojska Republike Srpske (VRS) zauzela „zaštićenu zonu“ Ujedinjenih naroda Srebrenica, na istoku Bosne i Hercegovine.
– U brojkama, to je oko sedam hiljada osoba, više od 120 organizovanih grupa, hiljadu ljudi u logistici, brojne ekipe podrške, ljudi iz cijelog svijeta i preko 60 posto mlađe generacije učesnika. Učesnici su se tokom cijelog puta pridržavali uputa organizatora i kodeksa ponašanja. Umorni, ali i ponosni – navedeno je na Facebook stranici Marša mira.
Zeničanin Nazif Rujanac (28 godina) stigao je u Potočare pješice iz Donjeg Vakufa. Učešće u svom prvom „Maršu mira“ Nazif je uzeo prije nekih 15 godina kada je, kao dijete, pješačio putem od Nezuka do Potočara.
– Suze majki žrtava su me, da tako kažem, natjerale na to. Dosta godina sam provodio u Srebrenici, radio, familija mi je iz Srebrenice, zet i svi moji prijatelji i ja pripadam Srebrenici. Krenuo sam na put 20. juna, odmarao sam u Zenici gdje su me ugostili „Robijaši“ s kojim već godinama idem na utakmice Čelika. Organizovali su mi svu logistiku a uplatili su mi i smještaje u mnogim gradovima kojima sam prošao. Došao sam do Potočara bez ijednog žulja na nogama. Jedini problem su stvarale visoke temperature i sunce pa sam po dolasku u Potočare primio infuziju i vitaminski koktel. Želim na ovaj način da dokažem svim zlim ljudima koji ne žele mir da vide da ima nas koji ćemo dolaziti ovdje i klanjati dženazu šehidima -kazao je Rujanac.
U ovogodišnjem „Maršu mira“ su bili učesnici iz skoro svih gradova i općina Zeničko-dobojskog kantona, iz Kaknja, Maglaja, Visokog, Doboj Juga,… U njihovoj pratnji su i ove godine bili članovi Gorske službe spašavanja Zenica u sklopu Federalnog saveza gorskih službi.
– Iz Zenice je bilo nas sedam i mogu reći da smo uspješno odradili naš zadatak. U prethodna tri dana smo imali puno intervencija, bilo je i težih slučajeva. Ovim putem želim tim ljudima poželjeti brzo ozdravljenje -kazao nam je Kenan Hrustanović, načelnik zeničke stanice GSS-a te na kraju dodao da je članovima zeničkog GSS-a bilo zadovoljstvo osiguravati ovako veliki broj učesnika, koji su prešli oko stotinu kilometara kako bi zajedno s njima odali počast žrtvama genocida.
Jasmina Hasanović bila je jedna od 17 Maglajlija koji su stigli u Potočare.
– Bilo je naporno ali kad imate zacrtan cilj onda je sve lakše. Svako od Bošnjaka treba proći ovaj put da osjeti šta su oni koji su hodali prije nas preživjeli -istakla je Hasanović.
Najmlađi Maglajlija bio je Dijar (14) koji je na put krenuo s djedom.
– Djed dolazi već niz godina i pričao mi je o „Maršu mira“. Kad mi je predložio da krenem sa njim, odmah sam pristao, nisam razmišljao mogu li to uraditi. Po prvi put sam u Memorijalnom centru i sigurno ću ponovno doći -kazao nam je Dijar te dodao da će svojim prijateljima u Maglaju pričati o svemu što je vidio u protekla tri dana pješačenja.
Faris Kubat (8 godina) bio je najmlađi učesnik „Marša mira“ iz Kaknja. Izdržao je sve tri dionice bez povreda i žuljeva.
Ostatak pročitajte u printanom izdanju
Sponzori reportaže „Srebrenica 2023“
Arel d.o.o. Zenica, Almy d.o.o. Zenica, IGM d.o.o. Visoko;
Union Comerc Co d.o.o. Zenica, ITC d.o.o. Zenica, JU Dom zdravlja Kakanj
