O KULTURI JE RIJEČ
Lana Zablocki rođena je u Sarajevu. Osnovnu i srednju školu završila je u Zenici. Diplomirala je glumu na Fakultetu humanističkih nauka u Mostaru, na odsjeku Dramska umjetnost – gluma, u klasi profesorice Tanje Miletić-Oručević. Glumačkom umjetnošću aktivno se počela baviti 1994. godine, kada je postala članica Dramskog studija Bosanskog narodnog pozorišta Zenica. Prije toga bila je članica Dječije scene BNP-a Zenica. Nakon završenog Dramskog studija, 1996. godine postala je članica Glumačkog ansambla BNP-a. Otad do danas, igrala je u brojnim predstavama, svih žanrova.
Više od 30 godina u pozorištu
Osim u predstavama za odrasle, igrala je i u predstavama za djecu, produciranim u okviru repertoara Dječije, omladinske i lutkarske scene BNP-a Zenica.
– Kad je u pitanju naredna umjetničkoj sezoni BNP-a, kao i uvijek, nešto se sigurno sprema, ali na to pitanje će vam tačnije odgovoriti kolege zadužene za informacije te vrste. Ja za sad igram predstave koje imam na repertoaru, a svakako se radujem i novim projektima -kaže Zablocki.
– Gluma je bila nešto toliko prirodno kao izbor u mom životu, jer sam od neke desete godine života bila članica Dječije scene. To je sad već više od trideset godina pozorišnog života. Mi, tadašnji članovi Dječije scene, a kasnije Dramskog studija, smo, u ratu, i neposredno nakon završetka rata, zamijenili, i postali dio, tada ratnim odlascima znatno smanjenog glumačkog ansambla. Veoma mladi smo počeli ozbiljno raditi na sebi i na izgrađivanju glumačkih vještina i zanata, s velikanima našeg pozorišta, poput: Žarka Mijatovića, Slobodana Stojanovića, Radmile Preininger, Šefike Korkut Šunje, Ise Porovića i drugih. Fakultet i studiranje glume u Mostaru je došlo kao nadogradnja svemu tome, i većina mojih kolega i ja smo, uz rad, probe i obaveze prema pozorištu, dobili priliku i za tu stepenicu u profesionalnom životu. Imali smo sjajne profesore, i zaista je bila privilegija učiti, istraživati, kopati po sopstvenim granicama i oslobađati se strahova i sumnji, i graditi jednu novu vrstu scenskog samopouzdanja s profesorima poput: prof. Muhameda Dželilovića, prof. Gordane Muzaferije, prof. Mevludina Tanovića, Tahira Nikšića, Tanje Miletić – Oručević i drugih, jer je to jedan vojnički režim, pa je lakše kad ga živite s takvim ljudima -kaže Zablocki iza koje su brojni projekti te smo je pitali da izdvoji najdraži do sad.
-Pa mnogi projekti jesu iza mene. Moglo ih je biti još mnogo više, ali tako je – kako je. U ovom poslu ne možemo svi uvijek dobiti priliku igrati sve što želimo i koliko želimo. Ali, pozorište je moj život, moja ljubav i dio mene, i svaka ta predstava i uloga je utkana u biće koje sam ja danas. Najteže pitanje za glumca je najdraža predstava. To ne postoji. Nekoliko predstava me obilježilo i, ako bih navela dvije-tri, to bi svakako bila Maggie u „Mački na usijanom limenom krovu“, Tennesseeja Williamsa, Dolores Ibaruri u „Posljednji iz kaste strasti“, Miodraga Žalice u režiji Gradimira Gojera. Neke od dražih su i „Komšiluk naglavačke“ r. Nina Kleflin, „Ponornica“ Skendera Kulenovića u režiji Slobodana Stojanovića, „Stop mašina“ Danijela Harmsa u režiji Aleša Kurta i mnoge još. Što se tiče igranja za djecu, to je neopisiva radost i odgovornost. Posebna energija, veselje, lijepe i ozbiljne teme, puno pjesme, plesa i radosti, koju i sami osjećamo dok radimo same predstave, a onda i kad ih izvodimo pred malom publikom. Njihove reakcije nas vraćaju u djetinjstvo, i to je jedna vrsta katarze i opuštanja od teških tema i života, u današnjici koju svi živimo -ističe Zablocki.
Uloge na malom ekranu
Osim u pozorištu, publika je često može vidjeti i na malim ekranima. Na pitanje šta je izazovnije za nju kao glumicu, Zablocki odgovara da najviše voli pozorište i igranje pred publikom.
-To je neopisiv osjećaj i zauzvrat dobivate energiju koju vam kamere ne mogu dati. Igrala sam u nekoliko epizoda u serijama „Viza za budućnost“, „Lud, zbunjen, normalan“, i radila sam pilot epizodu serije za omladinu „Podrugljivci“, scenariste Anesa Osmića i rediteljke Nejre Latić Hulusić. Film mi se nije desio, ali sam u ranoj mladosti radila TV emisiju, tada prilično popularnu i gledanu, „Kad noć kaže laku noć“ scenariste Janesa Tadića, na BHT-u tadašnjem, u vrijeme kad smo imali samo dva tv programa. Bilo je zanimljivo, veoma gledano, puno muzike i značajnih gostiju. To je bilo vrijeme bez interneta i FB-a i sretna sam da je bilo tako. Opušteno, zabavno i jednostavno. Lijepo iskustvo koje mi je donijelo divna prijateljstva, do današnjeg dana -istakla je Zablocki koju smo potom upitali kako provodi ljetne dane.
-Pa vjerovatno slično kao i većina. Duge šetnje, duge kafe, puno druženja, čitanja, putovanje, bježanje od vrućina, i eto nas skoro pred kraj ljeta -kaže Zablocki, na kraju razgovora.
PROJEKAT PODRŽAVA MINISTARSTVO ZA OBRAZOVANJE, NAUKU, KULTURU I SPORT ZDK
