Prošle srijede je u Kantonalnoj bolnici Zenica u 62. godini preminuo glumac Bosanskog narodnog pozorišta Zenica Haris Burina. Prve glumačke korake napravio je kao član Dječije scene tadašnjeg Narodnog pozorišta Zenica. Završio je Akademiju scenskih umjetnosti u Sarajevu – Odsjek Gluma, u klasi profesora Emira Kusturice, kao student druge generacije sarajevske Akademije. Još u toku studija, igrao je u kultnim predstavama „Audicija“ i „Tetovirano pozorište“.
Bogata glumačka karijera
Godine 1993. teatarsku karijeru nastavlja u Francuskoj. U Toulouseu osniva pozorište „Theatre la Fenetre“ u okviru kojeg je nastao njegov autorski projekat – predstava „Ptice Sarajeva“, koja je premijerno izvedena 2001. godine. Predstava je potom doživjela oko stotinu repriznih izvođenja i učestvovala na nekoliko značajnih evropskih teatarskih festivala. Svakako, najznačajnije je učešće na Internacionalnom Edinburgh Festival Fringe u Edinburgu, na kojem je nagrađena Prvom nagradom Festivala.
Osim u teatru, Burina je ostvario i veliki broj značajnih uloga na filmu i u TV-serijama. Pamtit ćemo ga po ulogama u filmovima: „Nebo iznad krajolika“, „Nafaka“, „Dobro uštimani mrtvaci“, „Prva plata“, „Go West“, „Bulevar revolucije“, „Operacija Cartier“, „Kuduz“, „Poltron“, „Klopka“, „Otac na službenom putu“, kao i ulogama u TV-serijama: „Tata i zetovi“, „Crna hronika“, „SA 204-272“ i „Veliki talenat“.
– Slava je jedno, popularnost drugo, novac je treće ali kad nešto ostane u sjećanjima ljudi onda potvrdite da ste bili kvalitetni. Nostalgija je jedina bolest koja se ne može liječiti, glumac ipak mora da igra na svom jeziku -znao je često kazati ovaj osebujni Zeničanin koji je uvijek s ponosnom govorio o gradu u kojem je rođen i Nogometnom klubu „Čelik“ za koji je navijao.
– Volim ovaj grad, sve što vrijedi u meni – od najboljih dijelova i tijela i srca i razuma jeste iz ovog grada, jer djetinjstvo ustvari određuje čovjeka i njegov život. Ne mogu da vidim sebe ispunjenijeg nego u Zenici i kad kažem da ne mogu živjeti bez nje, isto tako mogu da kažem da ne mogu živjeti ni bez njenog pasjaluka. To je tako – život je satkan od ljepote, od sekiranja i iznad svega od ljudi i dokle god bude tih ljudi koji mi govore da to sve ima smisla, a njih vjerovatno neće nestati, ja ću živjeti u mojoj Zenici -govorio je Burina.
Druženje s rajom
Navest ćemo samo neke od pozorišnih uloga, koje je ostvario u predstavama zeničkog BNP-a: „Umišljeni bolesnik“, „Kralju ipak ne sviđa se gluma“, „Epitaf“, „Švedsko srce moje majke“, „Sinovi umiru prvi“, „Gospođa ministarka“, „Ukulele Jam“ i brojne druge. Kruna njegove pozorišne karijere bila je monodrama „Ćorkan“ za koju potpisuje dramatizaciju i režiju, a koju je igrao širom Bosne i Hercegovine i Evrope. Dobitnik je brojnih priznanja i nagrada za svoj rad, a među njima je i Nagrada Zenice.
Burina je fizički podsjećao na holivudskog glumca Al Pacina, koji bi mu, sigurno, ipak pozavidio na glumačkom talentu. Njegovim odlaskom, bh. glumačka scena ostala je bez jedinstvenog glumca, koji je stalno glumio kad je trebalo nasmijati raju. Živio je za pozorište i scenu, a ostalo vrijeme je provodio u kafićima u druženju s rajom. Ne treba zaboraviti i na njegove muzičke sklonosti. Dugi niz godina Haris je surađivao s bendom „Zabranjeno pušenje“, a snimio je i nekoliko svojih pjesama. Haris je bio prijatelj i saradnik Naše riječi.
Komemoracija za Harisa Burinu je održana u velikoj sali BNP-a prošlog petka u prisustvu velikog broja zvanica iz svijeta kulture, sporta, politike ali i brojnih prijatelja preminulog Harisa. Prisutnim su se posebno obratili, u ime BNP-a Robert Krajinović, te Harisove kolege iz klase s Akademije Emir Hadžihafizbegović i Nebojša Šurlan. Dženaza namaz se klanjao također u petak u haremu Čaršijske džamije u Zenici poslije džuma namaza, ukop je obavljen na mezarju Crkvice.
