Muslimani u nedjelju, 16. juna, odnosno 10. zu-l-hidždžeta, 1443. h. g., dočekuju Kurban-bajram. O značaju Kurban-bajrama i bajramskim običajima razgovarali smo sa hfz. Fahirom ef. Arnautom, imamom džemata Potok. Značaj prinošenja kurbana NR: U čemu je posebnost Kurban-bajrama te koju poruku vjernicima donosi, posebno danas kada živimo u vremenu velikih političkih previranja i ratnih sukoba u pojedinim dijelovima svijeta? ARNAUT: Kod nas se ugnijezdio izraz Kurban ili Hadžijski bajram, mada češće koristimo prvi. Iako su obje riječi, kurban i hadž, arapskog porijekla, mi dobro razumijemo o čemu govore. Glavna poruka koju nosi sa sobom Kurban ili Hadžijski bajram jeste da, ako želimo biti Bogu bliski, moramo se žrtvovati. Ima vjernika koji misle, da samo zato što su vjernici, Bog je njima dužan pružiti sve što žele. A nije tako! Biti istinski vjernik, znači biti spreman na žrtvu, na kontinuirani rad, ulagati veliki trud na oplemenjivanju sebe, svoje duše, svoje porodice, ali znači i boriti se za zajednicu u kojoj će svima biti dobro. Sukobe imamo, jer neki žele da samo njima bude dobro, i ne mare za cijenu te sreće. Kurban-bajram nas uči da sreću s drugima dijeliti moramo. A, ako krenemo i od drugog naziva, Hadžijski bajram, zar treba jasnija slika od hadža, da nam kaže kako smo svi, bez obzira na rasu, jezik, boju kože, potekli sa istog izvora. Upravo na hadžu, nekoliko mjeseci pred svoju smrt, Poslanik a.s., kazuje: „O, ljudi, vaš Gospodar je jedan, vaš otac je jedan. Nema prednosti Arap nad nearapom, niti nearap nad Arapom, niti crveni nad crnim, niti crni nad crvenim, osim po bogobojaznosti (takvaluku)”. Sa ovom porukom istinski vjernik živi. NR: Značaj prinošenja žrtve kroz klanje kurbana bitno je za svakog muslimana. U čemu se ogleda najveća dobrobit ovakvog čina? Recite nam nešto više i o uplatama kurbana u BiH ali i van granica naše zemlje. ARNAUT: Riječ kurban u osnovi nosi značenje blizine, bliskosti. Kurbanom – žrtvom mi postajemo bliski ne samo Bogu, nego i jedni drugima. Kurbane iako prinosimo u ime Njega, veliku korist od njih imaju ljudi, pa možemo kazati, da smo Bogu bliži što smo ljudima korisniji. Muhammed a.s., je lijepo kazao: „Najbolji čovjek je onaj, ko ljudima najviše koristi.“ Džematlijama kazujem da, ko god ima uslove, organizuje prinošenje kurbana u krugu svoje porodice, rodbine i prijatelja. To je najbliže sunnetu – praksi Poslanika a.s. Obzirom da mnogo naših džematlija živi u gradovima, već više od pedeset godina IZ-a, preko Medžlisa i medresa, stavlja se na raspolaganje i organizuje na potpuno šerijatski ispravan način prinošenje kurbana, kao i distribuciju mesa onim najpotrebnijim. Korist imaju ne samo naše medrese, nego se velike količine mesa doniraju staračkim domovima, domovima za nezbrinutu djecu, bolnicama, obdaništima i dr.. Kada su u pitanju uplate izvan naše zemlje, moja je preporuka da oni koji žele i mogu, tamo uplate dobrovoljni kurban. Ovaj obavezni neka se prinese ovdje. Hvala Bogu, IZ-a ima kapaciteta da organizuje distribuciju kurbanskog mesa i izvan zemlje, ako se za to ukaže potreba. Napuštanje starih običaja NR: Imam ste u Osman Čelebijinoj ili, u narodu poznatoj, Potočkoj džamiji od 2012. godine. Kakva iskustva nosite do sada te da li ste zadovoljni aktivnošću omladine u džematu Potok, radom mekteba ali i odzivom djece? ARNAUT: Da, i krajem ove godine će biti punih 12 godina kako vršim časnu misiju imama, hatiba i muallima u džematu Potok. Uvijek može i treba bolje. Prilično sam zadovoljan, jer sam kao muallim izveo već 11 generacija. Mnogo je to mladića i djevojaka, od kojih neki već rade, neki studiraju, a neki su i porodice zasnovali. Svaku generaciju poučavam, bez obzira koji posao da rade, u životu je najvažnije biti čovjek. Jako se obradujem kad ih vidim lijepo odgojene, uspješne i uz to privržene džamiji i džematu. Imamo povremena druženja, a grupa mladića i djevojaka našega džemata, postala je prepoznatljiva po učešću u projektima koje organizira IZ-a. Kada je u pitanju mekteb, činjenica da su upisana 204 polaznika i da je njih 185 učestvovalo, prije nekoliko dana, na završnim ispitima, u novoizgrađenom Islamskom centru Sultan Ahmet, uz prisustvo nekoliko stotina roditelja i rodbine, kazuje dovoljno. Volio bih da su redovniji, pa da uz kvantitet, imamo izuzetan i kvalitet. Primjetno je poboljšanje i na tom planu, iz godine u godinu, mada su moje želje mnogo veće. NR: U kakvom ozračju džemat Potok dočekuje Bajram? Jesmo li se udaljili od tradicionalnih bajramskih običaja koje su muslimani na području Medžlisa Islamske zajednice Zenica praktikovali? ARNAUT: Nedavno pročitah izreku „da su nam mobiteli približili one ljude koji su daleko, a udaljili od onih koji su blizu.“ Jedna sevdalinka još davno kazuje „ni bajrami nisu, što su nekad bili…” Razumijem da svako vrijeme donosi i nešto novo, ali me žalosti kada napuštamo naše stare običaje, preko kojih smo vjeru svjedočili i naše odnose poboljšavali. Mislim da smo mi, muslimani Bošnjaci, imali i imamo ulemu, koja ajete i hadise zna, ne samo tumačiti, nego kroz lijepe običaje u život pretočiti. Odijevanje najljepše odjeće, rani dolazak u džamiju, međusobno čestitanje, ljubljenje ruke roditeljima i starijim muslimanima, međusobno darivanje, zajednički bajramski doručak ili ručak, naši su adeti koji imaju temelj u vjeri. Preko tih običaja, naše veze bile su čvršće. Danas toliko govorimo o Kur'anu i sunnetu, ali svjedočimo da nam fali istinske pobožnosti i međusobnog povjerenja. Volio bih da nastavimo čuvati adete, koji nam čuvaju ibadete. (Razgovarala: Irdina Nezić)

Muslimani u nedjelju, 16. juna, odnosno 10. zu-l-hidždžeta, 1443. h. g., dočekuju Kurban-bajram. O značaju Kurban-bajrama i bajramskim običajima razgovarali smo sa hfz. Fahirom ef. Arnautom, imamom džemata Potok.
Značaj prinošenja kurbana
NR: U čemu je posebnost Kurban-bajrama te koju poruku vjernicima donosi, posebno danas kada živimo u vremenu velikih političkih previranja i ratnih sukoba u pojedinim dijelovima svijeta?
ARNAUT: Kod nas se ugnijezdio izraz Kurban ili Hadžijski bajram, mada češće koristimo prvi. Iako su obje riječi, kurban i hadž, arapskog porijekla, mi dobro razumijemo o čemu govore. Glavna poruka koju nosi sa sobom Kurban ili Hadžijski bajram jeste da, ako želimo biti Bogu bliski, moramo se žrtvovati. Ima vjernika koji misle, da samo zato što su vjernici, Bog je njima dužan pružiti sve što žele. A nije tako! Biti istinski vjernik, znači biti spreman na žrtvu, na kontinuirani rad, ulagati veliki trud na oplemenjivanju sebe, svoje duše, svoje porodice, ali znači i boriti se za zajednicu u kojoj će svima biti dobro. Sukobe imamo, jer neki žele da samo njima bude dobro, i ne mare za cijenu te sreće. Kurban-bajram nas uči da sreću s drugima dijeliti moramo. A, ako krenemo i od drugog naziva, Hadžijski bajram, zar treba jasnija slika od hadža, da nam kaže kako smo svi, bez obzira na rasu, jezik, boju kože, potekli sa istog izvora. Upravo na hadžu, nekoliko mjeseci pred svoju smrt, Poslanik a.s., kazuje: „O, ljudi, vaš Gospodar je jedan, vaš otac je jedan. Nema prednosti Arap nad nearapom, niti nearap nad Arapom, niti crveni nad crnim, niti crni nad crvenim, osim po bogobojaznosti (takvaluku)”. Sa ovom porukom istinski vjernik živi.

Koja je Vaša poruka muslimanima povodom Kurban-bajrama?
ARNAUT: Dragi Allah dž.š. kazuje da do Njega ne dolazi ni meso ni krv naših kurbana, nego naši iskreni nijeti i naša istinska svijest o Njemu – et-takva. Ovo spominjem jer nam se događa danas da često više pažnje posvetimo formi obreda nego njihovom smislu i ciljevima. Forma je važna, ali vrijedi samo ako čuva vrijedan sadržaj. Šta nam vrijede obredi, ako nas Bogu ne približavaju i od ljudi udaljavaju?!

NR: Značaj prinošenja žrtve kroz klanje kurbana bitno je za svakog muslimana. U čemu se ogleda najveća dobrobit ovakvog čina? Recite nam nešto više i o uplatama kurbana u BiH ali i van granica naše zemlje.
ARNAUT: Riječ kurban u osnovi nosi značenje blizine, bliskosti. Kurbanom – žrtvom mi postajemo bliski ne samo Bogu, nego i jedni drugima. Kurbane iako prinosimo u ime Njega, veliku korist od njih imaju ljudi, pa možemo kazati, da smo Bogu bliži što smo ljudima korisniji. Muhammed a.s., je lijepo kazao: „Najbolji čovjek je onaj, ko ljudima najviše koristi.“
Džematlijama kazujem da, ko god ima uslove, organizuje prinošenje kurbana u krugu svoje porodice, rodbine i prijatelja. To je najbliže sunnetu – praksi Poslanika a.s. Obzirom da mnogo naših džematlija živi u gradovima, već više od pedeset godina IZ-a, preko Medžlisa i medresa, stavlja se na raspolaganje i organizuje na potpuno šerijatski ispravan način prinošenje kurbana, kao i distribuciju mesa onim najpotrebnijim. Korist imaju ne samo naše medrese, nego se velike količine mesa doniraju staračkim domovima, domovima za nezbrinutu djecu, bolnicama, obdaništima i dr.. Kada su u pitanju uplate izvan naše zemlje, moja je preporuka da oni koji žele i mogu, tamo uplate dobrovoljni kurban. Ovaj obavezni neka se prinese ovdje. Hvala Bogu, IZ-a ima kapaciteta da organizuje distribuciju kurbanskog mesa i izvan zemlje, ako se za to ukaže potreba.
Napuštanje starih običaja
NR: Imam ste u Osman Čelebijinoj ili, u narodu poznatoj, Potočkoj džamiji od 2012. godine. Kakva iskustva nosite do sada te da li ste zadovoljni aktivnošću omladine u džematu Potok, radom mekteba ali i odzivom djece?
ARNAUT: Da, i krajem ove godine će biti punih 12 godina kako vršim časnu misiju imama, hatiba i muallima u džematu Potok. Uvijek može i treba bolje. Prilično sam zadovoljan, jer sam kao muallim izveo već 11 generacija. Mnogo je to mladića i djevojaka, od kojih neki već rade, neki studiraju, a neki su i porodice zasnovali. Svaku generaciju poučavam, bez obzira koji posao da rade, u životu je najvažnije biti čovjek. Jako se obradujem kad ih vidim lijepo odgojene, uspješne i uz to privržene džamiji i džematu. Imamo povremena druženja, a grupa mladića i djevojaka našega džemata, postala je prepoznatljiva po učešću u projektima koje organizira IZ-a.
Kada je u pitanju mekteb, činjenica da su upisana 204 polaznika i da je njih 185 učestvovalo, prije nekoliko dana, na završnim ispitima, u novoizgrađenom Islamskom centru Sultan Ahmet, uz prisustvo nekoliko stotina roditelja i rodbine, kazuje dovoljno. Volio bih da su redovniji, pa da uz kvantitet, imamo izuzetan i kvalitet. Primjetno je poboljšanje i na tom planu, iz godine u godinu, mada su moje želje mnogo veće.
NR: U kakvom ozračju džemat Potok dočekuje Bajram? Jesmo li se udaljili od tradicionalnih bajramskih običaja koje su muslimani na području Medžlisa Islamske zajednice Zenica praktikovali?
ARNAUT: Nedavno pročitah izreku „da su nam mobiteli približili one ljude koji su daleko, a udaljili od onih koji su blizu.“ Jedna sevdalinka još davno kazuje „ni bajrami nisu, što su nekad bili…” Razumijem da svako vrijeme donosi i nešto novo, ali me žalosti kada napuštamo naše stare običaje, preko kojih smo vjeru svjedočili i naše odnose poboljšavali. Mislim da smo mi, muslimani Bošnjaci, imali i imamo ulemu, koja ajete i hadise zna, ne samo tumačiti, nego kroz lijepe običaje u život pretočiti. Odijevanje najljepše odjeće, rani dolazak u džamiju, međusobno čestitanje, ljubljenje ruke roditeljima i starijim muslimanima, međusobno darivanje, zajednički bajramski doručak ili ručak, naši su adeti koji imaju temelj u vjeri. Preko tih običaja, naše veze bile su čvršće. Danas toliko govorimo o Kur'anu i sunnetu, ali svjedočimo da nam fali istinske pobožnosti i međusobnog povjerenja. Volio bih da nastavimo čuvati adete, koji nam čuvaju ibadete.