Siniša Vidović, član glumačkog ansambla Bosanskog narodnog pozorišta Zenica, rođen je 1980. godine u Zenici. Osnovnu školu završio je u Opatiji (Hrvatska), a Srednju tehničku školu u Zenici. Godine 2002., nakon završenog Dramskog studija Bosanskog narodnog pozorišta Zenica, upisao je Akademiju umjetnosti u Banja Luci (Dramski odsjek, smjer Gluma). Diplomirao je 2006. godine, u klasi prof. Nenada Bojića, predstavom Bele noći F. M. Dostojevskog.
Na daskama zeničkog Pozorišta, tumačio je uloge u više od 20 predstava različitih žanrova.
Bez omiljenog lika
Kako je kazao na početku razgovora za Našu riječ, još kao desetogodišnjak je imao priliku stati prvi put na veliku scenu BNP-a, u predstavi „Vila rajski mir“.
– Osim treme, radosti i sreće koju sam osjetio tad na sceni, sjećam se života i dinamike koja se dešavala i odigravala iza scene. Glumica i glumaca koji trče, ulijeću na scenu ili mirno čekaju svoj ulaz, ludila, koncentracije, posvećenosti činu igre, poziva inspicijenta preko razglasa da djeca dođu na scenu, sve to paralelno s predstavom. Sav taj doživljaj opijenosti pozorišta vas obuzme, da vam važnost jer i vi učestvujete u tome i, evo, to još uvijek traje poslije toliko godina -kaže Vidović te dodaje da, kao i kod svake ljubavi, kasnije dođu razočarenja, razna otrežnjenja i spoznaje, sazrijevanje ali ludilo je i dalje tu, koncentracija i posvećenost činu igre.
Na upit da li može izdvojiti neki od likova kao omiljeni, kroz osmijeh odgovara da ne može jer bi neki drugi bio ljubomoran.
– Neke likove, predstave, procese volite više od drugih i neke bolje i kompletnije uradite iz raznoraznih razloga. Nekad ste raspoloženi za kreaciju iako i predstava i proces idu loše. Međutim, lik koji igrate možete da ga kreirate kako vi mislite da treba, naravno uz razgovor s redateljem. Nekad sve ide super, i predstava i proces ali lik koji ste dobili vas ne inspiriše. Nekad se sve posloži. Meni se to još nije desilo, ali ima nade. Neke likove poput Darka u „Epitafu“ ili Gasa u predstavi „Bez pogovora“ smatram potpuno urađenim i zaokruženim. Mislim da bolje nisam znao ni mogao u tom trenutku uraditi, da je to to -kaže Vidović.
Ostatak pročitajte u printanom izdanju
