U Sarajevu je 07. oktobra u 72. godini života preminuo/preselio na bolji svijet Halid Bešlić, pjevač, umjetnik, legenda narodne muzike, Čovjek i ljudina.
Uz pjesme Halida Bešlića smo se ženili i udavali, slavili rođenja djece, rođendane, mature… Rijetko koje slavlje je moglo da prođe a da se ne zapjeva neka Halidova pjesma. Uz njegove pjesme smo i tugovali zbog ljubavi i rastanaka. Kada je objavljena vijest da je u bolnici, da je bolest teška a prognoze nisu dobre, tuga se razlila po cijeloj Bosni i Hercegovini, prelila preko granica i poklopila region, a gdje god ima naših ljudi, od Australije do Amerike svi su tugovali i nadali se da će ipak Halid iz ove bitke za život izaći kao pobjednik. Nažalost, to se nije desilo i vijest o njegovoj smrti mnogi su doživjeli, kako reče Dragan Stojković Bosanac, k’o da ga neko ukrade.
Da li smo tek sada, kada je Halidova duša na boljem svijetu, postali svjesni kakva je ljudska gromada živjela među nama? O tome kakav je pjevač i umjetnik bio, svi smo znali, da su sva njegova prijateljstva s kolegama bila višedecenijska i da za njega, kao za malo koga, niko nema ništa loše da kaže.
Dan prije njegove dženaze, pjesmom i suzama opraštali su se od Halida građani u Zenici, Sarajevu, Kaknju, Tešnju, Zavidovićima, Žepču, Tuzli, Mostaru, Banja Luci, Bihaću… ali i van granica BiH: Zagrebu, Osijeku, Beogradu, Beču, Štokholmu… ispraćaj je organizovan u više od 150 gradova širom svijeta. “Srcem za Halida” uz suze i njegove pjesme, kao što je i on svojim srcem i pjesmama znao razgaliti duše onih koji su ga slušali, a slušali su ga skoro svi. Jučer su u Sarajevo stigle njegove kolege sa estrade, da odaju posljednju poštu i oproste se od svoga brata, druga i prijatelja. Komemoracija u Narodnom pozorištu, gdje su njegovi prijatelji i saradnici sa suzama pričali o čovjeku, umjetniku, humanisti kakav se rijetko sreće. Dženaza namaz u Begovoj džamiji, a potom je rijeka ljudi potekla prema groblju Bare. Ispraćaj kakav se rijetko viđa. To zaslužuju veliki ljudi, svojim djelima, odnosom prema drugima, dobrotom, čovječnošću. Teško je biti fin, kaže naš narod, a Halidu je to nekako bilo urođeno, kao i talenat za muziku. Putuj, dobri naš Halide, pamtićemo te kao ljudinu.
