U Bosanskom narodnom pozorištu Zenica, ovog utorka (16. decembar), premijerno će biti izvedena predstava „Tri sestre“ Antona Pavloviča Čehova u režiji Dine Mustafića. Prema riječima direktora BNP-a, Miroljuba Mijatovića, Čehov se na daske zeničkog pozorišta vraća nakon 36 godina. Istakao je da zahvaljujući kompletnom kreativnom timu, publiku očekuje jedna vrhunska predstava, nešto što u BNP-u na ovaj način do sad nije bilo realizirano.
Igrati klasiku je uvijek teatarski ispit
Reditelj Mustafić je posljednji angažman u zeničkom pozorištu imao prije pet godina s predstavom „Ukulele Jam“. U svojoj izjavi je posebno pohvalio glumački ansambl ali i ostale članove autorskog tima s kojim je pripremao „Tri sestre“.
– Znate da je igrati klasiku uvijek jedan veliki teatarski ispit. Čehov je pisac kojem se uvijek vraćamo u kriznim epohoma, u nekim lomovima civilizacijskih i egzistencijalnih pitanja. U ovom savremenom čitanju „Tri sestre“ fokusiram se na trajnu napetost između provincije i centra, gdje provincijalnost nije lokacija nego mentalitet koji guši nadu i pretvara život u beskonačno čekanje. Danas, u svijetu koji se raspada u vlastite distopijske pukotine, taj osjećaj postaje globalan: centar se neprestano udaljava, mogućnosti kopne, a generacije ostaju bez jasne budućnosti. Sestre su ogledalo tog vremena – zarobljene između želje i nemoći, svjesne da je „Moskva” možda nedostižna, ali i dalje dovoljno stvarna da je sanjaju. Moj cilj je da njihov tihi pesimizam postane pitanje naše sadašnjosti: šta radimo dok čekamo, i ko smo ako ništa ne dolazi? -kazao je Mustafić.
Dramaturginja Nedžma Čizmo kaže, između ostalog, da su se kroz proces rada pitali: Ko su te žene danas?
– Zamislili smo ih kao savremene junakinje – obrazovane, sposobne, ali često sputane nevidljivim mrežama obaveza, očekivanja i naslijeđenih strahova. Gradili ih kroz njihove unutrašnje monologe, njihova potisnuta nezadovoljstva i njihove tihe pobune… U središtu našeg čitanja nalazi se i porodična bliskost koja je, kod Čehova, uvijek isprepletena s brigom, ranjivošću i neizgovorenim strahovima. Olga, Maša, Irina i Andrej povezani su ljubavlju koja se ne dokazuje velikim gestovima nego svakodnevnim sitnicama, pogledima, navikama, nježnostima koje preživljavaju sva razočarenja. Ta ljubav, u savremenom psihološkom ključu, djeluje kao njihova najdublja snaga, ali i najveća slabost; koliko god da se pokušavaju osloniti jedni na druge, njihov zajednički dom ne uspijeva izdržati pritisak vlastitih želja, društvenih uloga, strahova i konvencija -kaže Čizmo te dodaje da je ljubav, u ovoj predstavi polje borbe, između žudnje i dužnosti, slobode i sigurnosti, pobune i šutnje.
Glumački ansambl
U predstavi igraju: Benjamin Bajramović, Snežana Vidović, Selma Mehanović, Iman Bubić, Ana-Marija Tomić, Zlatan Školjić, Enes Salković, Saša Handžić, Adis Mehanović, Muhamed Bahonjić, Siniša Vidović, Mirza Bajramović, Predrag Jokanović i Sabina Kulenović. Dramaturgija je povjerena Nedžmi Čizmo i Emini Omerović, dok je za scenografiju zadužen Dragutin Broz, a za kostimografiju Lejla Hodžić. Za scenski pokret je zadužena Amila Terzimehić, a za muziku Irena Popović.
