Kada neko radi (ili izlazi) 65 godina, to mora biti potvrda uspješnog rada i/ili toga da mu ljudi vjeruju. Ne može biti drugačije. Upravo “Naša riječ” to radi i drago mi je što je to tako i što sam već 15 godina dio te priče. Iako smo u eri napretka tehnologije u svakom smislu, to naravno ne znači da je vrijeme novina prošlo. Ljudi i dalje vole kupiti novine, prelistati ih, pročitati i što bi narod rekao “osjetiti ih pod prstima”. Svaki jubilej, svaka godišnjica nekog lijepog događaja je prilika da se ljudi prisjete prošlih vremena. Ja se naravno ne sjećam kako je to izgledalo na početku, kada je “Naša riječ” počinjala svoj “pohod” prema čitaocima, ali iz priča starijih Visočana znam da se ova novina uvijek cijenila i poštovala. “Naša riječ” se uvijek trudi da bude aktuelna, da prenese objektivno sva dešavanja iz ZE-DO kantona i šire, a to čitaoci i prepoznaju. Ono što se meni uvijek najviše sviđalo je želja novinara i dopisnika da ispričaju priču o običnom čovjeku, o ljudima koji su dobri u svojim zanimanjima, da predstave uspješne mlade ljude, jer to je ono što može donijeti napredak u ovom sumornom vremenu. Hvala svima koji su radili i uređivali “Našu riječ” u prethodnim vremena, od 1956. godine pa sve do ovih “koronaških” godina. Čestitam značajan jubilej sa željom da novina još dugo opstane na medijskom tlu ZE-DO kantona i BiH.
