Tarik Jupić (17), učenik Mješovite srednje škole Maglaj, smjer elektrotehničar, na početku razgovora za Našu riječ kaže da dolazi iz golmanske porodice ali da su se svi članovi prije njega bavili fudbalom. Vjerovali su da ću i on ići tim stopama, pa su mu kao dječaku, od svega 3-4 godine, kupovali golmanske rukavice i fudbalske lopte.
– Međutim, srce me je odvelo u svijet rukometa u kojem sam od svoje pete godine. Za mene drugi sport nije postojao, pa tako u drugom sportu nisam ni bio. Sve je počelo kada sam s ocem prvi put otišao na utakmicu seniora RK Maglaj. Atmosfera koju sam vidio tu noć probudila je želju u meni da treniram rukomet. Volio bih da vam mogu opisati s kakvim žarom maglajski navijači bodre igrače, ali to je nemoguće. To jednostavno morate doživjeti. Sjećam se da sam čvrsto vjerovao, iako sam još uvijek bio mali, da ću jednog dana braniti pred njima. Također sam pratio reprezentaciju Bosne i Hercegovine u rukometu, i moram priznati da sam sa svega nekoliko godina bio strastven navijač. Tokom tih utakmica, gledajući fenomenalne odbrane Benjamina Burića, probudila se želja da i sam budem golman -kaže Tarik te dodaje da kad je prvi put sam stao na gol više nikada nije poželio da ga napusti. Dvorana, parket i gol su postali, kako ističe, njegov dom i mjesto koje ga je učinilo šampionom.
Na nedavno održanom finalu Državnog prvenstva, juniori RK Maglaj su postali državni prvaci a Tarik je proglašen najboljim golmanom.
– Ova zlatna medalja znači i meni i mojim saigračima, trenerima, Klubu jer put do nje nije bio jednostavan. Bilo je mnogo treninga, utakmica, odricanja i učenja. Sve to, kad se spoji, dobije se izuzetno vrijedno iskustvo koje je svakoga od nas izgradilo. Ovim putem čestitam nama svima na tituli o kojoj smo sanjali i za koju smo se borili lavovski, kako u samom finalu tako i u utakmicama prije njega. Veliko hvala našim trenerima Samiru Smajlagiću i Erminu Bajriću koji su nas vodili do titule i stvorili generaciju koja će se dugo pamtiti. Za mene titula najboljeg juniorskog golmana u državi znači nagradu za dosadašnji trud, ponos i radost jer nikada nisam odustao, čak ni onda kada je bilo teško -kaže Tarik te dodaje da se za pet godina vidi u velikom svjetskom klubu, s obzirom na to da ima ambiciju i želju da se nastavi profesionalno baviti rukometom i nastavi nizati uspjehe koji kako kaže, prije svega, raduju njegovu porodicu.
– Oni me sve ovo vrijeme neumorno prate i podržavaju, na čemu sam im izuzetno zahvalan. Moj krajnji sportski cilj i najveća želja jeste da branim u dresu naše reprezentacije, što bi predstavljalo jedno posebno i veliko iskustvo -kazao je Tarik, na kraju razgovora.
PROJEKAT PODRŽAVA MINISTARSTVO ZA OBRAZOVANJE, NAUKU, KULTURU I SPORT ZDK
