PROJEKAT “O KULTURI JE RIJEČ”
- Kako je jedinstveni ambijent Pazina, gostoprimstvo kuće za pisce i magija Grožnjana postala njena književna inspiracija
U Kuću za pisce – Hiža od besid, jedinstveno mjesto, posvećeno književnom stvaralaštvu i čuvanju riječi, književnica Emina Selimović iz Zenice stigla je u augustu, s namjerom da nađe mir za pisanje. Dobila je, kaže nam, mnogo više: dane prožete kreativnošću, tople susrete s čuvarima istarske baštine, pa čak i bijeg u bajkoviti Grožnjan, sve to obojeno okusom Pašarete i mirisom povijesti.
Druženja i književna večer
„Moj „radni“ dan u Pazinu počinjao je ritualom koji je spajao fokus i užitak. Na mom radnom stolu, zatrpanom rukopisima i bilješkama uz knjigu na kojoj sam radila, uvijek je bila prva jutarnja šoljica kave. Ipak, ubrzo sam otkrila pravi istarski klasik – Pašaretu. To slatko, crveno, autentično piće, koje se proizvodi samo u ovom kraju, postalo je moj neizostavni pratitelj tokom intenzivnih sati pisanja, donoseći dašak lokalne tradicije u moju izolaciju. Sam radni prostor nudio je savršenu atmosferu. Kroz širom otvorena vrata balkona ulazili su svjež zrak i miris zelenila. Moj je pogled s balkona pucao direktno na mitsku Pazinsku jamu, ponor rijeke Pazinčice i drevne zidine Pazinskog kaštela. Bilo da sam upijala sunce, tražila novu inspiraciju ili radila na novom tekstu, taj je pogled postao tihi, ali moćan sugovornik, dajući riječima neku novu težinu. Iako je rezidencija dragocjeno vrijeme izolacije, ona je i susret. Moj boravak u Pazinu obilježila su i predivna druženja, a najposebniji trenutak bila je književna večer organizirana na terasi ispred Kuće, pod hladom grožđa koje je tek počelo da dobija svoju modru boju“, kaže Selimović.
U izuzetno toploj, gotovo porodičnoj atmosferi, predstavila je svoj rad.
„Posebna mi je čast bila imati uz sebe domaćine koji su me primili raširenih ruku. Među prisutnima su bili Majda Milevoj Klapčić, direktorica Gradske knjižnice Pazin, te Daniel Mohorović, koji je majstorski moderirao večer, pretvarajući predstavljanje u opušten razgovor o poeziji i životu. Razgovarali smo o mojim stihovima, o savremenoj bh. poeziji, o autorima i autoricama koji su utjecali na moj rad, kulturi sjećanja, čitali smo poeziju. A, nakon službenog dijela, druženje se nastavilo uz obližnjem kafeu, gdje su se brisale granice između gosta i domaćina, a stvarala nova prijateljstva“, ističe Selimović.
Dovršeni rukopis nove zbirke i zahvalnost na gostoprimstvu
Pazin ju je, kaže, očarao i svojom historijom. Posjetila je Pazinski kaštel i Etnografski muzej Istre, a jedan od najljepših trenutaka bio je neplanirani bijeg u Grožnjan, “grad umjetnika”. Mjesec dana je, ističe, prošao nevjerovatno brzo, koliko je trajala njena rezidencija u Pazinu. Odlazeći iz Pazina, sa sobom ne nosi samo ispisane stranice i dovršeni rukopis nove zbirke poezije, već i duboku zahvalnost domaćinima na gostoprimstvu.
„Boravak u Hiži od besid potvrdio mi je koliko su ovakve rezidencije dragocjene. One piscu ne pružaju samo miran radni stol i pogled u nove predjele, već ga prožimaju novom energijom, susretima s predivnim ljudima i okusima tradicije. Pazin je, zajedno sa svojom Kućom za pisce, postao nezaobilazna tačka na mojoj književnoj mapi, mjesto kojem ću se u mislima i stihovima sigurno još dugo vraćati“, kaže, na kraju, Selimović.
PROJEKAT PODRŽAVA MINISTARSTVO ZA OBRAZOVANJE, NAUKU, KULTURU I SPORT ZDK
