Dijabetes je ozbiljan javnozdravstveni problem koji se tiče svih nas. Njegove posljedice ne osjećaju samo osobe koje žive s dijabetesom i njihove porodice, nego i zdravstveni sistem, radna sredina i društvo u cjelini. O dijabetesu se govori, obilježavaju se svjetski dani, organizuju kampanje i daju javna obećanja. Međutim, između deklarativne podrške i konkretne pomoći osobama koje žive s dijabetesom još uvijek postoji velika razlika.
„Mi, koji živimo s dijabetesom, ne možemo čekati da se institucije sjete svojih obaveza. Dijabetes živimo 24 sata dnevno, 365 dana u godini. Svaki dan nosimo odgovornost za vlastito zdravlje, kontrolu glukoze, terapiju i sprečavanje komplikacija. Dijabetes nije samo povišena vrijednost šećera u krvi. To je hronično oboljenje koje zahtijeva kontinuiranu zdravstvenu zaštitu, edukaciju, savremena pomagala i odgovoran odnos prema svakom pacijentu. Kada nekoga poštujete, onda se o njemu brinete na način koji mu je potreban i koji mu pripada. Zato je krajnje vrijeme da se prema osobama s dijabetesom odnosimo odgovorno, a ne da njihova prava ostaju samo predmet javnih obećanja“, kaže Haris Delić, generalni sekretar Saveza udruženja dijabetičara Zeničko-dobojskog kantona.
Ukinuti dobnu granicu od 26 godina za osobe s dijabetesom tipa 1
Jedan od najvećih problema u Zeničko-dobojskom kantonu jeste, ističe Delić, ograničavanje prava osoba s dijabetesom tipa 1 na inzulinske pumpe i senzore za kontinuirano mjerenje glukoze nakon navršene 26. godine života.
„Smatramo da je takva praksa nepravedna i diskriminirajuća. Sramotno je da osobe s dijabetesom tipa 1 nakon 26. godine života ne ostvaruju pravo na savremena pomagala koja su im potrebna za svakodnevnu kontrolu bolesti. Dijabetes ne prestaje s 26. godinom života. Potreba za inzulinom, kontrolom glukoze i kontinuiranim nadzorom ostaje tokom cijelog života. Naprotiv, osobe koje duže žive s dijabetesom mogu biti izložene većem riziku od komplikacija i imaju još veću potrebu za kontrolom i nadzorom. Zbog toga smo tražili zaštitu prava oboljelih i obraćali se nadležnim institucijama“, kaže Delić.
Napominje da je Institucija ombudsmena za ljudska prava Bosne i Hercegovine uputila Zavodu zdravstvenog osiguranja ZDK Preporuku, od 28. jula 2026. godine, ukazujući na nejednak tretman osoba s dijabetesom tipa 1 u zavisnosti od njihove životne dobi. „Naš zahtjev je jasan: ukinuti dobnu granicu od 26 godina i omogućiti osobama s dijabetesom tipa 1 jednaka prava na inzulinske pumpe i senzore za kontinuirano mjerenje glukoze, bez obzira na godine života. Zavod se, između ostalog, poziva na Registar oboljelih. Međutim, postavlja se pitanje zašto se taj problem ne rješava kroz saradnju Zavoda i domova zdravlja, koji raspolažu podacima o osiguranicima i njihovom zdravstvenom stanju. Smatramo da se broj osoba kojima su ova pomagala potrebna može utvrditi u kratkom roku, kroz saradnju nadležnih institucija. Zato se moramo zapitati: da li je problem zaista u Registru ili u nedostatku volje da se prava oboljelih unaprijede?“, pita se Delić.
Ostatak pročitajte u printanom izdanju Naše riječi
