PROJEKAT “ONI SU BUDUĆNOST BIH”
Iza svakog velikog uspjeha stoje godine predanog učenja, rada, odricanja i istrajnosti, ali i podrška najbližih i vjera da se trud, na kraju, uvijek isplati. Svjedoči tome i Hasan Špica iz Zenice koji je, na nedavno održanoj svečanoj promociji završenika prvog i drugog ciklusa studija Univerziteta u Zenici, dobio Nagradu rektora. Po završetku Srednje medicinske škole u Zenici, upisao je Medicinski fakultet Univerziteta u Zenici i isti završio protekle akademske godine, sa ukupnim prosjekom 9.67.
Mnogo učenja, malo sreće i ogromna podrška bliskih ljudi
„Kroz sami studij, u početku, lijepo je osjećati da pripadaš skupini najboljih studenata. Čovjek osjeća da svojim trudom i radom može postići dobre rezultate, i oni se i vide. Svjestan je da u tom trudu i radu nema mnogo vanjskih faktora i sveprisutne politike koja je u našem sistemu vrijednosti ponajmanje akademsko usmjerenje. Međutim, onda dolazi prvi ispitni rok koji studenta, zbog velikih očekivanja i još većeg stresa, podsjeti da je ipak najvažnije zdravlje, a ne položen ispit i prosjek ocjena. Takav slijed događaja, rekao bih, ponavlja se kroz cjelokupan studij. Shodno tome, Nagrada rektora, za mene, zaista jeste potvrda i odgovor na moj trud i rad, ali je i realni podsjetnik da sam na tom putu truda i rada ostao samo zahvaljujući svojoj porodici, vjeri i prijateljima“, kaže Špica.
Put do uspjeha, kaže, nije uvijek jednostavan, i iza njega stoje sati učenja, brojni izazovi, trenuci sumnje, ali i podrška najbližih. „U ovom trenutku, kada je sve gotovo i kada su svi ispiti položeni, rekao bih da možda i nije bilo toliko izazovno, ali vjerujem da bi me bilo koji trenutak, posebno sa prve tri godine studija, podsjetio da zaista nije tako. Svaki student kojem je zaista stalo do nauke u kojoj je odlučio da se okuša, ulaže enormne količine truda i odricanja, a uz to, ako ima i malo sreće, uspjeh je zagarantovan. Tako je bilo i mom slučaju. Mnogo učenja, nešto manje sreće, i ogromna podrška bliskih ljudi. Prva ocjena koju sam upisao u indeks bila je osmica, iz relativno lakšeg predmeta, ali je to bila neopisiva sreća jer svaki početak je težak i neizvjestan. Razlika između te osmice i ostalih ocjena naknadno bila je samo u tome što više nisam bio na početku“, kaže Špica.
Svaki početak je težak
„Školovanje planiram nastaviti, ali trenutno ne dajem prednost akademskom znanju u odnosu na praktično i primijenjeno, pa se trenutno bavim medicinom a ne izučavanjem medicine. Smatram da je takvo stabilno i praktično učvršćeno znanje lakše naknadno nadograditi“, kaže Špica.
Nakon završenog studija, sve uspomene i svi momenti s fakulteta sada su mu dragi, iako, kaže, možda i nije uvijek bilo tako. „Kada jedan stadij života prođe, čovjeku ostane samo sveukupni osjećaj – a moj je vrlo pozitivan. Lijepo je učiti male korake u procesu bavljenja onim što voliš, uz kolege koji dijele iste ambicije i mišljenja, te uz profesore koji tu ljubav i ambicije prepoznaju. Srećom, možemo se pohvaliti da su naši profesori i asistenti bili jasne vodilje u svijetu medicine koji, i nakon završenog studija, ne poznajemo dovoljno“, ističe Špica.
Svim studentima, ali i mladima općenito, poručuje da je svaki početak težak i neizvjestan, ali da upravo u tim prvim koracima treba pronaći motivaciju za dalje. Važno je vjerovati u sebe, biti uporan i ne odustajati pred izazovima.
„Svaki početak je u našim očima nemoguća misija i korak do odustajanja, a zatim prođe nešto vremena i vidimo da je, korak po korak to, do sada nemoguće, postalo moguće. U tom procesu treba naći podršku, oslonac i metode eliminacije stresa, a uspjesi i rezultati dolaze u hodu“, poručuje Špica.
PROJEKAT PODRŽAVA MINISTARSTVO ZA OBRAZOVANJE, NAUKU, KULTURU I SPORT ZDK
