Bosanskohercegovački atletičar Amel Tuka po povratku s Olimpijskih igara u Tokiju nastavio je s treninzima na tartan stazi Atletskog stadiona Kamberovića polje u Zenici. U finalnoj utrci na 800 metara u Tokiju zauzeo je 6. mjesto te ostvario svoj najbolji rezultat na Olimpijskim igrama do sad. Kako kaže, problem s lijevim stopalom i udarac u finalnoj utrci su ga spriječili da ostvari još bolje vrijeme.
Posebne sprinterice
– Sreća i sve kockice se moraju posložiti. Moram biti zadovoljan s obzirom na svoje stanje. U sebi sam malo i tužan, ali i zadovoljan. Tužan sam jer je bila velika prilika da donesem olimpijsku medalju. Na tom sam nivou već nekoliko godina i znam da pripadam tu, ali mi je drago što sam došao do finala i svoju zemlju sam tu predstavljao časno, što je veliki uspjeh. Sve ću uraditi da nastavim ovim putem i osjećam se veoma dobro -kaže Tuka te dodaje da je u toku visinskih priprema pred Olimpijadu svaki drugi dan odlazio na terapije.
– Morao sam naručiti posebne sprinterice od Nikea zbog stopala jer sam morao trčati punim stopalom. Dva puta dnevno sam u Tokiju išao na terapije u Medical centru, radio sam dosta istezanja s našim fizioterapeutom, Nedimom Čatibovićem koji je svima nama bio na usluzi 24 sata na dan. Samopouzdanje mi se polako vraćalo ali nisam bio u potpunosti spreman, sve vrijeme sam se morao fokusirati na nogu. Psihički nisam bio 100 posto prisutan. Bio sam zadovoljan ulaskom u finale a šesto mjesto je zadovoljavajuće ali idemo dalje -rekao nam je Tuka.
Finalna utrka
– Krenuo sam dobro, posebno kada sam vidio da sam druga staza, što je veoma loše, jer su prve dvije najgore. I drugi su krenuli odlično i našao sam se u sendviču u pravcu kad smo ulazili u prvu stazu. Bilo je guranja. Kad smo ulazili u drugu krivinu, Amos je bio ispred mene. Nije bilo namjere ali kako je pravio korak, krenuo sam desnom nogom i direktno smo se sudarili. Ekseri su mi se zabili u mišić i bio sam ugašen. Nisam imao osjećaj u nozi i ne znam kako sam završio utrku. Na prvu je to bio šok i pitanje da li da odustanem, ali se odluka donosi u djeliću sekunde. Idem do kraja, odlučio sam i želio sam proći časno kroz cilj, a ne da me neko ubacuje kao što se dešavalo s atletičarima koji su padali i ostajali bez šprinterice, što po meni nije korektno -rekao je Tuka komentarišući finalne te dodao da je svaka utrka lekcija a već naredne sezone ga očekuju Svjetsko dvoransko prvenstvo te Evropsko i Svjetsko prvenstvo na otvorenom.
Dijamantska liga
Kao naredni cilj, Tuka izdvaja finale Dijamantske lige koje je na rasporedu 9. septembra u Cirihu.
– Slijedi Lozana (26. avgust) i Pariz (28. avgust), pokušat ću tu izboriti neko od prvih pet mjesta kako bih dobio dovoljan broj bodova te izborio finale. Do tad trebam zaliječiti upalu. Zadržao sam motiv nakon Tokija, željan sam takmičenja. Moram biti zadovoljan s ovom ljetnom sezonom -kaže Tuka.
Olimpijsko selo
Za razliku od prijašnjih olimpijada, u Tokiju je bilo preporučeno da se sportisti što manje druže kako bi se spriječilo širenje koronavirusa. Ipak, bilo je nemoguće ne sresti nekog od sportskih zvijezda a Tuka izdvaja susrete s košarkašem Lukom Dončićem i teniserom Novakom Đokovićem.
– S Lukom, nažalost, nisam uspio duže komunicirati. Novaka sam sreo u restoranu, nismo se vidjeli 4-5 godina iako smo u komunikaciji preko društvenih mreža. Dogovorili smo se da mi se javi kad naredni put bude dolazio u Visoko kako bih ga ugostio -kaže Tuka na kraju razgovora.
