“Slijepi borci Zeničko-dobojskog kantona, istinski heroji i uzori” naziv je projekta kojeg je pokrenuo Savez slijepih boraca Zeničko-dobojskog kantona, a finansijski podržalo Ministarstvo za boračka pitanja ZDK na čijem čelu je ministar Fahrudin Čolaković. Riječ je o serijalu tekstova koje ćemo objaviti u Našoj riječi, predstavljajući naše aktivnosti, planove i ciljeve koje želimo postići, ali u prvom redu želimo široj javnosti predstaviti naše članove i pojedince koji podržavaju i pomažu rad Saveza, njihove priče koje će, nadamo se, biti inspirirajuće i poticajne, ne samo za osobe sa invaliditetima nego i ostalima koji prolaze kroz teška životna razdoblja, nastoje dobiti svoje životne bitke ili im je jednostavno potrebna pomoć.
Na početku želimo javnosti pokazati šta smo to do sada uradili i na koji način nastojimo našim članovima olakšati svakodnevnicu i poboljšati kvalitet života.
Kako je nastao Savez…
Po završetku rata, znali smo da se moramo organizovati, okupiti borce koji su uslijed ranjavanja ostali bez vida ili im je vid u velikoj mjeri trajno oštećen te smo od 1997. godine bili sekcija u okviru Saveza ratnih vojnih invalida ZDK. Nakon četiri godine, 2001. osnovali smo Savez slijepih boraca Zeničko-dobojskog kantona, kao udruženje građana koje okuplja najteže ratne vojne invalide i stradalnike rata. Kad smo osnovali Savez imali smo 12 članova. Danas nas je deset jer su, nažalost, dvojica naših prijatelja i članova, Mustafa Omerašević iz Lijevče kod Zavidovića i Redžo Čizmić iz Željeznog Polja, selo Šahmani, preminuli.
Prvi predsjednik Saveza bio je Adnan Bašić, a danas je na na čelu Saveza naš predsjednik Ramo Muratović, sekretar je Samir Čerim, a članstvo čine: Adnan Bašić, Ferid Osmić, Sakib Smajlović, Edvin Lokmić, Sejo Jusić, Rasim Hrnjičić, Amir Ismić, Enes Hasić i Zahid Mujičić.
Osnovni zadaci i aktivnosti Saveza slijepih boraca ZDK
Osnovni zadaci i aktivnosti našeg Saveza su rehabilitacija i edukacija članova.
Pod rehabilitacijom prvenstveno mislimo na redovne odlaske na banjsko-rekreativna liječenja u nekim od lječilišta u Zeničko- dobojskom kantonu i van njega, te redovni odlasci na more sa pratiocima.
Sve troškove rehabilitacije refundira Ministarstvo za boračka pitanja Zeničko-dobojskog kantona.
U sklopu redovnih aktivnosti realizuje se i nabavka hipotehničkih pomagala, štapova i naočala za slijepa lica.
Da bi poboljšali kvalitet života naših članova, u sklopu naših aktivnosti su edukativna i kulturna afirmacija članova Saveza, a ogleda se u kontinuiranoj nabavci i radu sa zvučnim softverom za slijepa i slabovidna lica, nabavka računara, laptopa, tableta, mobitela sa govornim jedinicama,
Članovi Saveza su i članovi Biblioteke za slijepa i slabovidna lica Bosne i Hercegovine, kao i bibliteka za slijepa i slabovidna lica u Zagrebu, Beogradu i Novom Sadu, i moramo istaći da su među najaktivnijim čitateljima u ovim bibliotekama u zvuku i Brajevom pismu.
Pomoći sebi i drugima
Naš Savez organizuje i edukativna putovanja i druženja svih slijepih boraca Zeničko-dobojskog kantona, koje finansira Ministarstvo za boračka pitanja Zeničko-dobojskog kantona jednom ili više puta u toku godine.
Ovdje je teško riječima opisati koliko je to važno nama, slijepim borcima, jer nam ova druženja pomažu i da se oslobodimo PTSP-a i svih vrsta stresa, te tmurne svakodnevnice koja nas okružuje.
Nastojimo da budemo moralni primjer mladima
Našim životnim primjerom nastojimo da, zbog uložene žrtve u kojoj smo izgubili vid za odbranu Bosne i Hercegovine, budemo primjer svim drugima oko sebe, a posebno mladim generacijama koje dolaze.
Tmurna svakodnevnica, koja je zahvatila sve građane Bosne i Hercegovine, pokušava da obuhvati i našu kategoriju u kojoj se vrlo često ističe da smo bezrazložno izgubili vid, odnosno da su naša borba i žrtvovanje bili uzaludni.
Mi smo svjedoci da je konstantno proizvode sve one mračne sile koje su do jučer napadale Bosnu i Hercegovinu, ali našim dostojanstvom i moralom ukazujemo na pozitivna načela jednog društva.
Za bolje sutra…
Borba nikada ne prestaje, tmurna svakodnevnica, borba za ostvarivanje svojih prava, težnja za boljim standardom i stvaranjem boljeg sutra za sebe i svoju djecu, biće neke od tema o kojima ćemo govoriti.
Naravno, kroz sve što smo prolazili i trenutno prolazimo, ali stalno nastojanje da konstantno ljudima govorimo da su najveća iskušenja i barikade u našim glavama i glavama ljudi oko nas.
Smatramo da će ovi segmenti, u pričama o našim članovima, biti od posebnog značaja i za druge osobe sa invaliditetima, a posebno za mlade, a s druge strane i putokaz zajednici šta treba uraditi da bi se osoba koja je slijepa osjećala punopravnim članom društva.
Našu riječ smo izabrali jer je cijelo vrijeme rata bila uz Armiju Bosne i Hercegovine, izvještavala sa ratišta a poslije rata je nastavila pisati o demobilisanim borcima, ratnim vojnim invalidima i ostalim stradalnicima rata.
PROJEKAT PODRŽAVA MINISTARSTVO ZA BORAČKA PITANJA
ZENIČKO-DOBOJSKOG KANTONA
