Na ovogodišnjoj Internacionalnoj matematičkoj olimpijadi, najprestižnijem matematičkom takmičenju na svijetu, učenici iz BiH su osvojili pet bronzanih medalja. Među njima je i Boris Stanković, rođeni Visočanin, učenik Druge gimnazije u Sarajevu, dugogodišnji matematički olimpijac, koji je predstavljao BiH mnogo puta na međunarodnim takmičenjima.
Prije pojave pandemije koronavirusa, bilo je planirano da se ovogodišnja olimpijada održi u Americi, u Vašingtonu. Međutim, olimpijada je, kao i ona 2020., održana online. „Organizatori su nas nadzirali preko videolinka. Na ovoj olimpijadi učestvovalo je 619 učenika iz 107 zemalja. Meni je na ovom takmičenju nedostajao samo bod za srebrnu medalju. Zbog ovog rezultata se osjećam istovremeno sretno i ponosno jer se radi o najboljem rezultatu koji je neko iz BiH ostvario od 2014. godine, ali ostaje i žal za tim jednim bodom. Kada se to pretvori u procente, trebao sam iza sebe ostaviti još 0.08% takmičara da bih osvojio srebrnu medalju ili matematički, oko pola čovjeka“, kaže Stanković.
„Kada osvojimo medalje, gostujemo po televizijama, izlazimo po diplome na takmičenjima, vjerujem da sve to izgleda sjajno u očima djece koja bi željela da jednog dana budu poput nas, sadašnjih olimpijaca. I sam sam nekada sanjao da budem poput nekih bivših olimpijaca iz BiH. Ali, ono što se nekako ne vidi u svemu tome i što se zanemari je koliko truda, odricanja, pa mogu slobodno reći i patnje stoji iza svega toga. Koliko je tu bilo zgužvanih papira, neprospavanih noći pred takmičenja radi pritiska… Nažalost, znam mnogo sjajnih mladih ljudi koji su platili cijenu prevelikog pritiska koje nose takmičenja iz matematike i generalno takmičenja, pogotovo u pubertetskoj dobi. To se manifestovalo tako što su ili odustali od bavljenja matematikom ili je to ostavilo traga na njihovom razvoju kao ličnosti. Srećom, mislim da to sa mnom nije slučaj. Iako bolne, svoje padove sam izdržao ponajviše zahvaljujući divnim ljudima koji su bili uz mene u tim momentima. Prije svega, pomenuo bih moju majku, koja je za mene apsolutno heroj. Veliku zahvalnost dugujem i ostatku porodice, mojim profesorima Amaru Bašiću i Emiru Kalajdžiji, kao i svima drugima čija mi podrška mnogo znači. Imati sve te ljude u svom životu je pravo bogatstvo“, kaže Stanković.
Mnogo osvojenih medalja
Na takmičenjima učestvuje već duži niz godina. Ovo je Borisova druga bronzana medalja na Internacionalnoj matematičkoj olimpijadi (IMO). Prvu je osvojio 2020. godine, dok je na istom takmičenju 2019. osvojio počasnu pohvalu. Na seniorskoj Balkanijadi osvajao je srebra 2019. i 2020., na juniorskoj je osvojio srebro 2018. i bronzu 2017. Na Evropskom matematičkom kupu osvojio je prvu nagradu u konkurenciji juniora 2018. i drugu nagradu u konkurenciji seniora 2019. i 2020. Dvostruki je uzastopni državni prvak, a prva mjesta na federalnim i kantonalnim takmičenjima osvaja još od 2017. godine. Osvajač je i brojnih drugih nagrada i priznanja. „Meni lično najdraža medalja je srebro osvojeno na seniorskoj Balkanijadi 2019., održanoj u Moldaviji. Tada sam se plasirao na seniorsku Balkanijadu kao učenik prvog razreda srednje škole, što se dešava rijetko, s obzirom na to da se radi o konkurenciji svih srednjoškolaca. Bila je to moja prva olimpijada na kojoj sam predstavljao BiH. Otišao sam na takmičenje bez prevelikih očekivanja. Takav stav je pomogao da ostvarim ubjedljivo najbolji rezultat u našem timu i postanem prvi učenik u historiji BiH kome je uspjelo da u prvom razredu osvoji srebro na Balkanijadi“, kaže Stanković.
Planira ostati u BiH
Ljubav prema matematici rodila se, kaže, u šestom razredu, kada je i počeo da se takmiči, a za to je zaslužna njegova razrednica Šejla Šabanović. Ta ljubav dodatno se rasplamsala kada je počeo pohađati Školu matematike i kampove u organizaciji Udruženja matematičara Kantona Sarajevo (UMKS). „Matematika je, stvarno, sastavni dio mog života, svakog mog dana. Ljudi često stav o matematici formiraju na osnovu zadataka kakvi su na časovima redovne nastave u većini škola. Međutim, zadaci na olimpijadama su drugačiji, testiraju, prije svega, logičko zaključivanje i nikada ranije se nisu pojavili ni na jednom matematičkom takmičenju ili u literaturi“, objašnjava Stanković.
Kada ne radi zadatke za svoju pripremu za takmičenje, priprema predavanja koja drži, kako mlađima tako i svojim vršnjacima. „S ponosom mogu istaći da sam predvodnik sjajne ekipe predavača u Klubu matematike u Drugoj gimnaziji Sarajevo. Također sam uključen kao povremeni predavač u Školi matematike i kampovima u organizaciji UMKS, a ovo ljeto držim predavanja na hrvatskom, srpskom i internacionalnom kampu u Poljskoj, na šta sam posebno ponosan“, kaže Stanković. U rijetkim trenucima kada matematika nije njegova glavna okupacija, trudi se da slobodno vrijeme posveti porodici i prijateljima. „Volim čitati knjige, igrati tenis, pratim razne sportove. Uvijek se volim uključiti u humanitarne akcije koje organizuje moja škola, otići u pozorište ili na neki koncert. Vjerujem da brojnim sjajnim mladim ljudima, talentovanim umjetnicima, sportistima, budućim naučnicima nedostaje razumijevanje i podrška, kao ponekad i nama matematičarima. Radi toga bih volio biti dio neke snažne organizacije koja će se formirati s ciljem da jasnije artikuliše glas i potrebe mladih koji žele pomoći BiH u budućnosti“, ističe Stanković. Planira ostati u BiH, ali još nije odlučio šta će studirati. Traži idealan poziv koji će, najvjerovatnije, biti neka kombinacija matematike i ekonomije. „Iako bih u inostranstvu lakše pronašao skroz pogodan modul za studiranje razlog zašto planiram ostati ovdje je što me kroz školovanja i takmičenja bezbroj puta zaboljelo kad uočim probleme i nepravde u našem obrazovnom sistemu i društvu u cjelini. Prestajem vjerovati da je to slučajnost i apsolutno ne sumnjam da postoje ljudi kojima je u interesu da u BiH ne ostanu mladi, pametni i ambiciozni ljudi. Ali, takvim ljudima ne mogu dopustiti da nastave uništavati moju domovinu. Učinit ću sve što mogu da novim generacijama pružim što više mogu i da otklonim barem neke od problema koje su mene sputavali“, poručio je Stanković.
