Članica Glumačkog ansambla Bosanskog narodnog pozorišta Zenica, Uranela Agić, rođena je u Zenici, gdje je završila Osnovnu školu i Opću gimnaziju. Diplomirala je na Akademiji dramskih umjetnosti u Tuzli, 2005. godine, u klasi prof. Miralema Zubčevića.
Najljepši i najbolniji period
Na početku razgovora za „Našu riječ“ kaže da se glumom počela baviti u ranom djetinjstvu.
– Moji roditelji su redovno posjećivali pozorište. Kad sam imala 10 godina, mama je povela mog starijeg brata i mene na audiciju za članove Dječije scene tada Narodnog pozorišta Zenica. Sjećam se reflektora koji su jako osvjetljavali Malu scenu pozorišta, jednog stiha pjesmice koju sam recitovala „Na jezera dva iz bajke liče oči moje majke“, osmjeha pok. Slobodana Stojanovića, tadašnjeg rukovodioca Dječije scene. I osjećaja da mi je bilo lijepo na sceni. Poslije nekog vremena, javili su da smo oboje primljeni. Krenuli smo s radionicama, igrama, zatim angažmanom u dječijim ali i predstavama za odrasle. Polako se pozorište „uvuklo pod kožu“. Ja sam voljela da se igram. Bila je lijepa i pozitivna atmosfera. Godinama, ljubav prema pozorištu me nije napustila. I eto, ostala sam u njemu do sada -kaže ova uspješna zenička glumica koja je nakon završenog Dramskog studija, 1995. godine, primljena u stalni radni odnos. Članica Glumačkog ansambla bila je do 1998. godine, kada upisuje Akademiju dramskih umjetnosti u Tuzli.
– Taj period mog života je ujedno i najljepši i najbolniji. Imala sam odličnog pedagoga i profesora glume Miralema Zupčevića i moje kolege s klase koji su mi bili kao rođeni. Prelijepi trenuci druženja, priprema vježbi u vježbaonici, izlasci, zajednički ručkovi, sve smo dijelili… Poslije prve godine studija, moju porodicu je zadesila tragedija jer nas je moj stariji brat iznenada napustio. Ali su moji Armin, Džana, Elvira, Sonja i Hazim bili uz mene i pomogli mi da lakše podnesem gubitak brata. I profesori Akademije. Hvala im na tome -kaže Agić i dodaje da je svaka predstava priča za sebe, da je drugačiji proces stvaranja, energija i zbog tog ne može da izdvoji „najdražu“. Sve ih voli i rado ih se sjeća.
Pred publikom nema „popravke“
Ispred televizijskih kamera se nije često pojavljivala ali je imala zapažene uloge u filmovima „Dani Ismeta K.“ i „Ja sam iz Krajine, zemlje kestena“ te u nekoliko epizoda serije „Kad bude, biće“.
Ostatak teksta pročitajte u printanom izdanju
