Dragi prijatelji,
Uskrs nas svake godine potiče promišljati o smislu vlastitoga života u kontekstu aktualnih svjetskih zbivanja. Čini se kako nam posljednjih nekoliko godina ta zbivanja daju razloga (iz)gubiti životni optimizam. Međutim, kada bolje pogledamo, vidjet ćemo kako nas više podsjećaju da se trebamo ugledati na Kristov križ, ma koliko to bilo teško. Jer u konačnici Uskrs je pokazatelj da je vrijedilo i da vrijedi trpjeti za ispravne vrijednosti.
To je pokazao Isus Krist, koji je unatoč tomu što nema ni jednog, za ljude logičnog, razloga prihvatiti muku, ipak prigrlio križ i nosio ga za spasenje ljudskog roda, čija se logika protivi tome istom križu. Iz toga se konteksta pokazuje točnim kako je to nekadašnje rimsko sredstvo razapinjanja i sramotne smrti, i „sablazan“ i „ludost“ (usp. 1 Kor 1,23) ako ne simbolizira Isusovu pobjedu i ako nas ne vodi ka osobnom uskrsnuću. No, kako reče Sv. Pavao, „ludo Božje mudrije je od ljudi i slabo Božje jače je od ljudi“ (1 Kor 1,25).
Taj je križ, dakle, Božanska logika koja je temelj čovjekovih nadanja: da se iz sadašnjega stanja, koje je toliko često obilježeno nepravdama i poniženjima svake vrste, s čvrstim povjerenjem u Boga stiže do promjene perspektive, osmišljenja vlastitoga trpljenja te konačne proslave.
Stoga valja prepoznati kako je Isus tome „ružnom simbolu“ dao ljepotu Uskrsnuća i vječnoga života te ga učinio simbolom Božje ljubavi prema čovjeku.
I ne samo to, Krist je darovao smisao svim našim osobnim životnim križevima – bilo da je riječ o različitim tjeskobama, bolestima ili, u konačnici, smrti.
Zato bismo trebali živjeti kao djeca uskrsnuća, a ne Velikoga petka. Današnjica i sutrašnjica nije svijetla kao što vidimo, ali to ne mora značiti kako ne trebamo mijenjati sebe u svjetlu toga križa te živjeti kao djeca uskrsnuća, unatoč svim tmurnostima koje nas obavijaju.
Neka ta nada ovogodišnjega Uskrsa potakne čovječanstvo i svakoga od nas pojedinačno da živimo i beremo plodove Isusova uskrsnuća, do onoga dana kada ćemo ih brati u vječnosti.
Sretan Uskrs i obilje Božjeg blagoslova.
Vlč. mr. Vlatko Rosić
