Ako bi se Visočanin Afan Habibović trebao opisati sa jednom riječju, onda bi ona glasila – heroj. Jer ono što je ovaj mladić pokazao proteklih godina, a i još uvijek pokazuje, upravo ta riječ najbolje opisuje. Ono što je on preživio, kada su mu šanse bile minimalne, dokazuje da upornost, hrabrost i inat, odnosno prije svega želja za životom, mogu donijeti spas.
Samo sam želio da ponovno stanem na noge
Afanu je kao 13-godišnjaku dijagnosticiran karcinom na malom mozgu, u trenutku kada se pred njim otvarala sportska karijera uspješnog mladog rukometaša. Doktori su davali male šanse, prije svega za preživljavanje, a onda i za oporavak. Međutim, unutrašnja snaga mladog Visočanina je nadjačala sve negativne prognoze. Oporavak je trajao dugo, ali Afan je iz godine u godinu bivao sve bolji, sve pokretljiviji, da bi sada, kao 21-godišnjak već donosio i brojne medalje kao plivač.
“Naravno da mi je bilo teško prestati trenirati rukomet, jer sam zaista uživao u njemu. Ali život vam nekada donese stvari koje ne očekujete, donese vam iskušenje kroz koje morate proći. Zahvaljujući prije svega mojoj porodici, doktorima, prijateljima i svim dobrim ljudima, ja sam tu bitku dobio. Niti jednog trenutka se nisam htio predati, samo sam želio ponovo da stanem na svoje noge. Ni sam nisam svjestan kroz šta je sve prolazila moja porodica i nikada neću moći da im se zahvalim za sve što su činili, a i čine za mene”, objašnjava Afan.
Nikada nema predaje
Upravo o njegovoj borbi snimljen je i dokumentarni film “Heroj”, koji na najbolji način pokazuje kroz šta je Afan prolazio i zašto uostalom i nosi taj naziv.
“Kako sam rekao i na promociji filma, željeli smo snimiti film sa određenom porukom, a to je da nikada nema predaje. Ako sam filmom uspio ohrabriti barem jednu osobu, onda je film imao koristi. Poenta i jeste da nikada nema predaje. Koliko god je teško, koliko god mislite da nema izlaza, uvijek ima svjetlo na kraju tunela i do njega se može doći – upornošću i željom za životom”, dodao je.
Ostatak pročitajte u printanom izdanju
