Intervju sa predsjednikom Sindikata Nove Željezare Zenica radili smo par sati prije nego što je medijima stiglo Saopćenje za javnost Nove Željezare Zenica, u petak poslijepodne, povodom odluke Uprave o početku priprema za obustavu integralne proizvodnje čelika, usljed izostanka mjera podrške domaćoj proizvodnji čelika na državnom nivou.
U Novoj Željezari Zenica, kako je saopćeno, 2. aprila održan je interni sastanak Uprave sa rukovodiocima proizvodnih pogona, administrativnih odjela, Sindikatom i članovima sindikalnog odbora, na kojem je prezentovan model poslovanja za naredni period, nakon što je postalo jasno da se integralna proizvodnja čelika teško može održati. Uprava je upozorila da je kompanija, zbog neusvajanja privremenih zaštitnih mjera na uvoz čelika i proizvoda od čelika od strane Vijeća ministara Bosne i Hercegovine, kao i zbog potpunog izostanka institucionalne reakcije u proteklim danima, primorana započeti pripreme za obustavu integralne proizvodnje.
Ko je kriv?
Sve je počelo ovako… Za manje od mjesec dana, nakon što je fabrika čelika u Zenici zvanično počela poslovati pod nazivom Nova Željezara Zenica, od priča i uvjerenja da je cilj nove Uprave da fabriku učine stabilnom, modernom i ekološki odgovornom, da bude ponos Zenice i cijele Bosne i Hercegovine, od velikih vizija i projekata, počela je i priča o stečaju. Ko je odgovoran za sadašnje stanje? Kompanija koja tvrdi da su razlog brojni problemi naslijeđeni iz ranijih perioda ili donosioci odluka, zbog nebrige, odnosno izostajanja zaštitnih mjera? Ono što je sigurno i jasno jeste da radnici Nove Željezare Zenica u agoniji broje dane do gašenja proizvodnje. O svemu tome smo razgovarali sa Rašidom Fetićem, predsjednikom Sindikata Nove Željezare Zenica.
NR: Sindikat NŽZ je do sada bio uz Upravu, primjer su nedavni protesti u Sarajevu. Zašto se niste pojavili u javnom nastupu u emisiji Plenum na FTV? Postoji li problem na relaciji Uprava-Sindikat?
FETIĆ: Sindikat će i dalje biti uz Upravu, do te mjere dok odnosi budu korektni. U utorak smo imali sastanak, na kojem je povučeno nekoliko loših poteza. Na tom sastanku sam rekao da neću ići gostovati u emisiju Plenum. Smatrao sam da sam i previše rekao za sve medije i ponudio sam Saši Božiću da kaže ono što sam ja u prethodnom periodu govorio. Ispostavilo se, ipak, da nisu postupili po dogovoru. Tu je bilo krupnih stvari, koje su se trebale reći, a nisu se spomenule. Prema tome, smatram da ni ja to više ne trebam spominjati.
„Nedavno, na jednom sastanku, okrenem se, pogledam, sa lijeve strane, piše Nova era. Prije pet mjeseci pričamo o tome, a danas pričamo o zatvaranju. Teško je gledati sve te ljude ispred sebe, sve te kolege. Teško je, između ostalog, gledati i nekoliko kolega koji imaju djecu sa posebnim potrebama. I to je ono što mene, kao čovjeka, nekako najviše boli. Što taj roditelj, danas-sutra, ide na ulicu, nema egzistencije, a njegovo dijete ne može čekati dan-dva-pet“, kaže Fetić.
NR: Kakvo je raspoloženje među radnicima?
FETIĆ: Svedeno na minimum. Vjerujte. Do prije nekoliko dana, imali smo neku nadu. Sa željom da bude dobro. Međutim, gašenjem Koksare Lukavac, 50% nade se izgubilo, ali kada je stao sa radom Rudnik “Ljubija” Prijedor… Sindikat je u ovom momentu, kao nikad nijedan, ispružio ruku poslodavcu i pokušao da bude prijatelj, da bude na istoj strani, da ujedini radnike. Ali, kada dobijemo informacije o stečaju, sve nas to demorališe. Ipak, i dalje smo vjerovali da neće biti otpuštanja radnika, da su u pitanju štetni ugovori koji su oni navodili, u njih zaista ne možemo ulaziti, nismo mi potpisnici tih ugovora, ali smo vjerovali da neće koštati naše radnike. Ali, ovo što se desilo sa koksom, sa Rudnikom u Prijedoru, ne ulijeva apsolutno vjeru u neku budućnost.
NR: Koliko radnika je, prema Vašim saznanjima napustilo NŽZ od dolaska novih vlasnika, a koliko novih je primljeno? Koliko trenutno ima uposlenih?
FETIĆ: Posljednja informacija kojom ja raspolažem jeste da je uposleno oko 1.900 radnika. Prema informaciji koju je generalni direktor Hamzić rekao jeste da je u posljednjih pet mjeseci primljeno 93 radnika, ako se ne varam, a mislim da je bar dva puta toliko otišlo u penziju i napustilo kompaniju.
NR: Među radnicima se sve više spominje 23. ili 24. april kao dan kada će Željezara “stati”. Koji je Vaš komentar?
FETIĆ: To je strašna i razočaravajuća informacija. U ovom periodu pokušavamo da radnike, što je moguće više, smirimo, iz razloga da ne bi došlo do, ne daj Bože, povreda i do nekih fatalnih ishoda. U narednom periodu, moramo se maksimalno posvetiti zbrinjavanju tih radnika. Rečeno nam je da će radnici biti, vjerovatno, na godišnjem odmoru, međutim nije spomenuto kako bi ostali, koji nemaju godišnji. To se zaista mora definisati. Ne može radnik biti poslan kući, da taj dan pritisne taster i taj dan ne jede, ne pije, ne plaća komunalije, da djeca ne idu u školu… Tako da, zaista, imat ćemo pune ruke posla oko zbrinjavanja naših radnika.
Ne trebamo čekati stečaj
NR: U više navrata je direktor Ahmed Hamzić naglasio da je što se tiče rada Nove Željezare Zenica sve transparentno pa ako možete da pojasnite. Koji su osnovni razlozi za pokretanje stečaja, koliko NŽZ duguje i kome?
FETIĆ: Što se tiče pokretanja stečaja, razlog su, kako je nama rečeno, štetni ugovora. Prema informaciji koju mi imamo, mnogi ti štetni ugovori su već riješeni. Ima još nekih koji njih muče, ali, ustvari, mene najviše zabrinjavaju ugovori radnika. Jer meni niko nikada nije dao garanciju da neko neće ostati bez posla. Obično se spominje da se radnik ne sekira, nek se brinu neradnici. Pa postavljam pitanje svima nama, je li neko sebi nekada reko da je neradnik. Nikad niko nije i nikad niko neće reći. Stečaj je najveća briga i ono što mene muči. Da li se sada pravi vještačka kriza ili ne, vrijeme će pokazati.
Ostatak pročitajte u printanom izdanju
