PROJEKAT: ČUVAMO NASLIJEĐE ZA BUDUĆE GENERACIJE
Bosna i Hercegovina je država s dugogodišnjom tradicijom. Mnogobrojne kulture koje su kroz historiju obitavale na ovom tlu ostavile su za sobom tragove vidljive i danas.
Dio pokrajine Ilirik
Prije Rimljana, na području Jugoistočne Europe živjela su brojna ilirska plemena. Među mnoštvom tih plemena, na teritoriju današnje Bosne i Hercegovine živjeli su: Liburni, Japodi, Mezeji, Skordisci, Dariopi, Dindari, Dalmati, Daorsi i Ardijejci. U 4. vijeku prije naše ere, Kelti su prodrli u Bosnu i pomiješali se s njima. Iliri su tek u 3. vijeku p.n.e. uspjeli oformiti jaču državu.
Bosna i Hercegovina u Rimskom Carstvu čini dio pokrajine Ilirik, koji se dijeli na Dalmaciju (planinski i južni dio Bosne i Hercegovine) i Panoniju (sjeverna Bosna i Bosanska Posavina). Rimljani su poslije sloma velikog ilirskog odnosno Batonovog ustanka od 6. do 9. godine, trajno zavladali ovim prostorima i započeli proces romanizacije ilirskoga stanovništva te su jače razvili privredu i ojačali trgovinu. Bavili su se poljoprivredom, stočarstvom, lovom, a u Panoniji i ratarstvom. Gradili su poljoprivredna dobra, ville rustice, terme s kupalištima i saunama, hramove kao i niz drugih pratećih objekata.
Rudarstvo i putevi
Brzo su otkrili da u Bosni leže bogata nalazišta ruda: srebro, bakar, željezo i olovo. Otvorili su velike rudnike srebra (Srebrenica – Argentaria i Srebrenik), bakra (Kupres), željeza (Vareš), olova (Olovo) i soli (Tuzla). Radi bržeg razvijanja rudarstva, trgovine i lakše uspostave rimske vlasti Rimljani u Bosni grade naselja, ceste i vojne logore. Najvažniji putni pravci širili su se u svim smjerovima od glavnog grada provincije Ilirik – Salone (Solin kraj Splita u Hrvatskoj).
Jedan put je vodio pravcem: Salona – Ekrum (Obrovac) – Sabria (Glamoč) – Sernada (Pecka) – Castra (Banja Luka) – Servitium (Bosanska Gradiška). U doba Rimljana na mjestu Bosanske Gradiške nalazilo se naselje Municipium Servicium u provinciji Panonija, koje je bilo važno raskršće puteva prema istoku i jugu Balkana, odnosno pristanište za riječnu rimsku flotu na rijeci Savi što dovoljno govori o strateškom značaju naselja u to vrijeme. Taj je cestovni put često služio kako bi se rimske jedinice brzo prebacile iz luke u Saloni na riječne putove koji su vodili prema Sirmiumu i dalje prema Meziji. Drugi put prema Savi išao je malo zapadnije preko Raetiniuma. Treći cestovni pravac je bio: Salona – Tilorik (Trilj na Cetini) – Bistua Vetus (Bugojno) – Bistua Nova (Zenica) – Aqua (Ilidža kod Sarajeva) – Argentaria (Srebrenica). Nazivao se i Via Argentaria odnosno Srebrna cesta. Za vrijeme vladavine Rimskog Carstva, Argentaria je bila glavni centar za kovanje novca i jedna od najvećih kovačnica Rimskog Carstva. Bistua nova je bilo važno trgovišno mjesto gdje su se križali putovi prema unutrašnjosti. Četvrti pravac je bio najkraći: Salona – Bigeste (Ljubuški) – Narona (Metković u Hrvatskoj) – Asamo (Trebinje) – Epidaurum (Cavtat u Hrvatskoj). U današnjem Humcu na lokalitetu Gračine postojalo je vojno naselje s kupalištem gdje su boravile razne rimske legije i pomoćne vojne postrojbe, kohorte. Inače, važnija mjesta toga doba u Bosni su bila središta rimskih jedinica, imanja zemljovlasnika i vikendaška naselja bogataša u području s ljekovitim vodama.
Romanizacija stanovništva
Sve je to popraćeno i romanizacijom stanovništva, koja označava da je autohtono stanovništvo počelo koristiti latinski jezik i pismo, usvajati rimsku religiju, a time je izgubilo svojstva i osobine vlastitog etničkog identiteta. U Bosnu se doseljavaju mnogobrojni ljudi iz različitih krajeva Rimskog Carstva, ponajviše iz Italije, a od sredine drugog vijeka i mnogobrojni vojni veterani kao kolonisti. Rimske legije uvelike su novačile same Ilire za svoje potrebe i od kraja drugog vijeka ilirske su zemlje bile izvor vojne sile za brojne provincijske guvernere i generale, koji su poslije postajali i rimski carevi. Prvi od njih, Septimije Sever, raspustio je pretorijansku gardu, kad je došao u Rim 193. godine i zamijenio ih ilirskim postrojbama.
Rijeke Bosne i Hercegovine u doba Rimskog Carstva su imale latinizirana ilirska imena: Savus (Sava), Unus (Una), Sanus (Sana) Urpanus (Vrbas), Bosinus (Bosna), Drinus (Drina) i Naro (Neretva).
Rimski car Dioklecijan, inače Ilir, radi lakšeg upravljanja Carstvom izvršio je upravnu podjelu države na istočni i zapadni dio. Prvi put u historiji, rijeka Drina je 297. postala granica između Istoka i Zapada. Njegovu reformu nastavlja Konstantin I Veliki, koji svoju rezidenciju seli iz Rima koji je zbog sve češćih barbarskih napada ugrožen, a time stvara „novi Rim“ u gradu Bizantionu, kojeg nadograđuje i daje mu svoje ime Konstantinopol. Poslije vladavine Teodozija, 395. godine Rimsko Carstvo se definitivno podijelilo na dvije zasebne države, na Zapadno Rimsko Carstvo i Istočno Rimsko Carstvo (Bizant). Granica između dva carstva tekla je od sjevera prema jugu rijekom Dunav i to od Aquineuma (Budimpešta) do Singidunuma (Beograd), onda uzvodno Savom do ušća Drine u nju pa uzvodno Drinom i rijekom Pivom, preko Anderbe (Nikšića) do Batue (Budve) na Jadranskom moru. Cijelo područje Bosne i Hercegovine pripalo je Zapadnom Rimskom Carstvu do njegove propasti 476. godine.
Nakon pada Zapadnog Rimskog Carstva, Europa ulazi u razdoblje velike seobe naroda. U tom 5. vijeku dolazi do sloma rimske vlasti kad Huni, a kasnije i Goti osvajaju Panoniju i Dalmaciju. Germansko pleme Goti, koji su počeli harati Balkanom već u trećem vijeku, nanijeli su teške poraze rimskoj vojsci potkraj četvrtog vijeka i osvojili tvrđavu Singidunum. Potkraj petog vijeka, Ostrogoti su tu ustanovili svoju državu, a njihov vladar Teodorik Veliki je svoje carstvo u Italiji proširio po cijeloj Dalmaciji te Bosnom u rimskim granicama s već osvojenom Panonijom, sve do Kolubare i čitav Srijem. Bizantski car Justinijan I iskoristio je sukobe među Ostrogotima nakon smrti Teodorika i s njima započeo rat. Goti doživljavaju poraz od strane Istočnoga rimskoga carstva (Bizanta) u gotskom ratu od 535. do 553. te od tada Bosna prelazi u sastavu Bizanta (536. i 537. kad su osvojene Dalmacija i Panonija). Jednim dijelom Bosne vladali su i Langobardi.
U krajeve rimskih provincija Dalmacije i Panonije, Slaveni se doseljavaju u drugoj polovici 6. i prvoj polovici 7. vijeka, zajedno s vojnim osvajanjima Avara, napose nakon pada Sirmiuma 582. godine, od kad se Slaveni na ovim prostorima počinju trajnije zadržavati, i pada Salone 614. Za razliku od njih, Avari su se vraćali preko Drave u svoju već oformljenu državu, koja je trajala od 568. do 802. godine. Neko vrijeme je i Bosna bila dio te avarske države. Starosjedioci Bosne i Hercegovine, romanizirani Iliri i Kelti te Rimljani, za cijelo vrijeme te najezde su se povlačili u planine jer su Slaveni gotovo uvijek naseljavali plodne ravnice uz rijeke i ušća. Kratkotrajno je područjem Bosne vladala i Franačka država.
PROJEKAT PODRŽAVA MINISTARSTVO ZA OBRAZOVANJE, NAUKU, KULTURU I SPORT ZDK
