- Radnici su u potrazi za normalnim i dostojanstvenim životom
Minimalna plata i dalje je mizernog iznosa, a dodamo li tome i činjenicu da troškovi života i dalje kontinuirano rastu, veliki broj radnika i radnica nije obuhvaćen kolektivnim ugovorima, teški su uslova rada, svaki mjesec za građane Bosne i Hercegovine je i nova borba. O tome u kakvom ozračju radnici dočekuju ovogodišnji Praznik rada, da li od svojih primanja žive ili preživljavaju, zbog čega nije usvojen dugo najavljivani Zakon o minimalnoj plati, te brojnim drugim temama, razgovarali smo sa Selvedinom Šatorovićem, predsjednikom Saveza samostalnih sindikata BiH.
NR: U kakvom ozračju radnici dočekuju ovogodišnji Praznik rada?
ŠATOROVIĆ: Bilo bi lijepo da se može reći da će ove godine radnici/e u našoj zemlji dočekati u boljem ozračju nego prethodnih godina, ali, nažalost, to ne bi bilo tačno. I dalje je stanje vrlo teško, u nekim oblastima čak i mnogo teže nego prethodne godine, a u ovom trenutku desetine hiljada radnika traže način kako da odu iz Bosne i Hercegovine u potrazi za normalnim i dostojanstvenim životom. Još uvijek veliki broj radnika i radnica nije obuhvaćen kolektivnim ugovorima, što ostavlja prostor poslodavcu da manipuliše njihovim pravima, odnosno da sam odlučuje koliko njihov rad vrijedi. Takva praksa mora biti konačno prekinuta i morat će se stvoriti ambijent sigurnosti radnika na radnom mjestu.
Nužna reforma fiskalnih zakona
NR: Kakav je ekonomsko-socijalni položaj radnika u bh. društvu i sa kojim problemima se najčešće suočavaju?
ŠATOROVIĆ: Za najveći broj radnika ekonomsko-socijalni položaj je ispod nivoa dostojanstvenog pa čak i humanog. U vrijeme kada troškovi života kontinuirano rastu minimalna plata ostaje mizernog iznosa. Najveći broj radnika i dalje prima platu u iznosu do 800 KM što im, nakon plaćanja računa, kupovine lijekova ukoliko imaju neka oboljenja, podmirivanja kreditnih zaduženja, na koja su bili primorani da se obavežu kako bi podmirili najosnovnije potrebe, ne ostavlja prostora ni da kupe najosnovnije životne namirnice i/ili higijenske potrepštine. Zbog toga Savez samostalnih sindikata BiH i insistira na donošenju Zakona o minimalnoj plati, ali i donošenja seta fiskalnih zakona koji bi za posljedicu imali povećanje, ne samo minimalne plate, već i svih ostalih plata. Smatramo da bi usvajanje ovih zakona podstaklo radnike da, prije nego što odu iz BiH, još jednom razmisle da li je to ispravna odluka. Isto tako, vjerujemo da bi reforma fiskalnih zakona mogla čak i vratiti određene radnike koji su već otišli iz Bosne i Hercegovine jer su otišli zbog toga što su u tim zapadnim zemljama veće plate i bolji uslovi rada.
Veliki jaz između primanja radnika i životnih potreba
NR: Da li radnici u BiH, od svojih primanja, žive ili
preživljavaju?
ŠATOROVIĆ: Veliki broj ih preživljava. Čak i radnici/e koji primaju prosječnu platu su često primorani kreditno se zaduživati da bi kupili osnovne stvari. Za većinu radnika/ca su u međuvremenu, nažalost, mnoge stvari koje su normalne i prosječne postale luksuz koji sebi ne mogu priuštiti. Ispaštaju nam generacije djece jer im roditelji nisu u mogućnosti priuštiti ono što im je potrebno, radnici/e štede na prehrani pa ćemo se sve ćešće suočavati sa bolestima koje su nekada davno bile iskorijenjene i stvarno je pitanje kakva nas budućnost čeka za samo nekoliko godina.
NR: Da li, i u kojoj mjeri, plate radnika, a nakon određenih povećanja u pojedinim sektorima, prate konstantni rast Sindikalne potrošačke korpe, odnosno rast životnih troškova?
NR: Da li će, i kojim aktivnostima, biti obilježen ovogodišnji Praznik rada?
ŠATOROVIĆ: Rukovodstvo Saveza samostalnih sindikata Bosne i Hercegovine će ove godine 1. maj – Međunarodni praznik rada iskoristiti da ga provede s onima koji na taj dan rade posjetama na njihovom radnom mjestu. Tom prilikom će se sa njima razgovarati o njihovom položaju, pravima, idejama za unaprjeđenje, kako njihovih, tako i svih ostalih radnika, što će nam poslužiti kao vrlo kvalitetan material u daljoj borbi ka zaštiti u unaprjeđenju prava i interesa svih zaposlenih.
ŠATOROVIĆ: U nekim oblastima smo se uspjeli izboriti za povećanje plate. Nažalost je to najčešće slučaj u sektorima koji se finansiraju iz budžeta, ali negdje i jeste logično da je najlakše u pregovaračkom smislu izvršiti pritisak na izabrane dužosnike koji tokom mandata postaju poslodavci. S druge strane, rijetke su kompanije u industrijskom, a posebno uslužnom sektoru koje su u prethodnom periodu povećale plate svojima radnicima/ama. Ono što zabrinjava je činjenica da najveći broj svih tih povećanja nije ni blizu u procentu u kojem su to bila poskupljenja tako da je i dalje veliki jaz između onoga što radnici/e primaju i onoga što im je potrebno za pokrivanje osnovnih životnih potreba.
NR: U kojim sektorima u ZDK su, tokom proteklih godinu dana, plate povećane i uslovi rada bolji, a koji su radnici najugroženiji?
ŠATOROVIĆ: U većini sektora su povećane plate procentualno između 5 i 15%, međutim, ako uzmemo u obzir inflaciju sa kojom se prethodna izvršna i zakonodavna vlast nije znala izboriti, nije teško zaključiti da radnici plaćaju najveći ceh njihove nesposobnosti, te da su plate nominalno rasle, ali realna vrijednost tih plata nije ili su čak i manje. I dalje su tu, nažalost, najugroženiji radnici iz realnog sektora, kako po pitanju povećanja plata tako i po sigurnosti njihovog radnog mjesta. Najsvježiji primjer za nesigurnost radnih mjesta su ugašeni rudnici u Zenici.
Ko je kriv za neusvajanje Zakona o minimalnoj plati?
NR: Protesti, štrajkovi, borba za bolji položaj, uslove rada,… Sindikati vrlo često ukazuju na brojne probleme i težak položaj radnika, a što je vidljivo i u Zeničko-dobojskom kantonu. Da li su sindikalne borbe jedini način za ostvarivanje njihovih prava i zahtjeva? Koliko poslodavci imaju sluha za njih?
ŠATOROVIĆ: Sindikatu, kao jedinstvenoj radničkoj organizaciji u borbi za ostvarivanje prava, zakonski na raspolaganju stoji nekoliko alata, odnosno načina. Vrlo često se u javnosti, svjesno ili nesvjesno, nameće narativ da su štrajkovi i protesti jedini način. Ono što se mora znati je da prije nego sindikat odluči pokrenuti štrajk ili organizovati protest, mnogo rada, truda i energije bude uloženo u pokušaje da se pregovorima sa druga dva socijalna partnera (Vlada, poslodavci) dođe do kompromisa i rješenja problema. Nažalost, često ne nailazimo na razumijevanje niti naši partneri u pregovorima iskazuju spremnost da rade u korist radnika/ca pa smo primorani oranizovati proteste i/ili štrajk. Svakom članu sindikata bi bilo mnogo draže ukoliko ne bismo morali dolaziti do tog stadija jer to iziskuje od svakog radnika/ce mnogo na profesionalnom, ali i privatnom planu. Sindikat nikada ne radi na štetu bilo koga već samo i siključivo u korist radnika/ca – naših članova/ica, ali i društva u cjelini.
NR: Ko je kriv za neusvajanje Zakona o minimalnoj plati?
ŠATOROVIĆ: Mi smo očekivali da će Zakon biti usvojen kako je bilo najavljeno. Nažalost, do toga nije došlo. Jeste da je Vlada FBiH usvojila Uredbu kojom je pozvala poslodavce da radnicima isplate jednokratnu pomoć (odjednom ili na period od šest mjeseci), a za koju su oslobođeni plaćanja poreza i doprinosa. Time se pokušala premostiti situacija jer taj iznos od 420 KM mjesečno uz 619 KM minimalne plate znači da bi radnici/e sa najnižim platama primili iznos blago viši od 1000 KM. Nažalost, pokazalo se da sva priča velikog broja poslodavaca o tome kako ih porezi i doprinosi sprječavaju da povećaju plate radnicima/ama pada u vodu i da jednostavno nije istinita, a što je Sindikat i govorio od samog početka. Veliki broj njih se oglušio o poziv Vlade i hiljade radnika/ca su ostali/e bez te finansijske pomoći.
Teško je u ovom momentu bilo koga okriviti za neusvajanje Zakona o minimalnoj plati. Ipak, moramo biti svjesni činjenice da prethodna izvršna vlast nije htjela aposutno razgovarati o Zakonu o minimalnoj plati i činila je sve da se ne nađe u parlamentarnoj proceduri. Aktuela Vlada Federacije je u više navrata iskazala čvrsto opredjeljenje za usvajanje ovog zakona i vjerujemo da će u tom opredjeljenju istrajati, jer su priznali da se radnicima moraju povećati plate. Kao prelazno rješenje, Vlada je donijela gore pomenutu Uredbu o novčanoj pomoći, što jednim dijelom ulijeva nadu da će nakon svih potrebnih analiza konačno i uputiti Zakon o minimalnoj plati u parlamentarnu procedure. Ne treba gubiti iz vida i da su se pojedini analitičari u prethodnom periodu svakodnevno trudili ubijediti javnost da minimalna plata od 1000 KM znači propast FBiH, što apsolutno nije tačno, te poslodavci koji su uložili mnogo napora u lobiranje protiv usvajanja ovog zakona.
