Kažu da su djeca drugačija “vrsta ljudi” od odraslih, ja bih dodala i bolja vrsta ljudi. Od djece možemo učiti, pošto tokom odrastanja zaboravimo, kako biti dobar čovjek, kako voljeti druge i kako biti empatičan i pomagati drugima. Jednu takvu lekciju mogli su naučiti oni koji su se našli u Frizerskom salonu “Fancy” u Zenici, a jedna od njih sam bila i ja. “Fancy” je dio projekta “Moja kosa-Tvoja kosa” koji je pokrenulo Udruženje “Srce za djecu oboljelu od raka”.
Sedmogodišnja djevojčica Najla Zukić došla je sa svojom mamom kako bi se ošišala i svoju kosu darovala za djecu koja se liječe od raka. Najlinu kosu je teško opisati riječima, dužine preko cijelih leđa, boje meda, klasja pšenice, a u njenim pramenovima ima i sunčevih zraka i mjesečevog svjetla. Riječju, predivna, zdrava kosa koja je krasila ovu djevojčicu. Stidljiva, skromna Najla reče mi da je završila prvi razred u OŠ “Skender Kulenović” u Zenici, a mama Imela Zukić, dopunjava je i kaže da Najla uči svirati violinu, tečno govori engleski, njemački uči, trenira teakwando i voli da se igra sa svojom mlađom sestrom. Nekoliko puta je Najla letjela preko okeana, do Amerike gdje je živjela s porodicom, a sada je njihov dom u Zenici.
Želim da moju kosu dobije djevojčica koja se liječi od raka. Da joj malo olakšam i da je razveselim, kaže nam tiho Najla. U kraičku oka zaiskrila se suza dok joj frizerka Samija šiša. Ali zar nije u tome poenta svega, tu je Najla pokazala koliki je čovjek, nije odricanje kad dajemo nešto do čega nam nije stalo…
Veliki je čovjek ova mala djevojčica Najla.
