Maglajka Safija-Saja Klenovšek nedavno je u krugu najbližih članova porodice proslavila 90. rođendan i tako ‘zagazila’ u desetu deceniju života. Kao i većina ljudi koji su imali tu sreću da dožive lijepu starost, i ona sama kaže do joj je ovih 90 godina brzo prošlo – kao da je na jedna vrata ušla, a na druga izašla.
Zdravlje je dobro služi, iako je slabije pokretna nego što bi ona to željela, jer navikla je biti samostalnija, šetati, odlaziti u kupovinu, putovati.
„Bilo je puno djece, a komšiluk složan“
Safija, djevojačkog prezimena Bočić, rođena je u Zagrađu, a pored nje, roditelji Zumra i Mujo imali su još sedmero djece. I svima naša sagovornica dobro pamti godine rođenja – Mustafa 1930., Safet 1931., ona je rođena 1934.godine, Ilijas, koji je umro, rođen je 1936., Mahmut 1937., Huso 1940., Ramza 1943., Mevlida 1946. i Sado 1948. godine. „Zagrađe je moja mahala. Iako se teško živjelo, imala sam lijepo djetinjstvo i mladost. Bilo je puno djece, a komšiluk složan, svi smo se pazili, ono mahalski, što bi se reklo. Igrali smo se, najčešće, klisa i pale, škole, sakrivali se po mahali“, prisjeća se naša sagovornica koja je također puno voljela česme po mahali. „Kako nije bilo vodovoda, donosili smo vodu sa česmi, a ja sam posebno voljela vodu zvanu Zapor. Nažalost, te vode više nema, ‘prisvojili su’ je ljudi koji su na tom mjestu podigli novu kuću“, dodala je. Otac Mujo bio je vrsni tesar, a do 1943. godine radio je u Zavidovićima, u Krivaji. Safija se sjeća da je bio angažovan 1962. i 1963. godine kada su na maglajskoj Gradini vršeni arheološko-istraživački radovi u okviru kojih je šindrom, koju je svojeručno istesao njen otac od kvalitetne hrastovine, pokrivena jedna od kula.
Pamti sve zanatske radnje u Zagrađu
Dobro se Safija sjeća i gotovo svih zanatskih radnji iz toga perioda. „Kada se krene niz Kuburu, s lijeve strane je bila džamija i ženski mejtef, a prva je sa desne strane bila kalajdžijska radnja Ahmeta Ćatića. Tu je bila i kafana moga djeda, a s druge strane je bio pekar Salko Lošić, pa stolarska radnja Ahmeta Muhića, onda muški mejtef, pa Avdo Mrkić sa kovačnicom, šnajder Ibrahim Saračević, terzija Mahmut Jusufbašić, a s druge strane također terzijska radnja porodice Mulabdić, otac Fadile Karamehić tu je imao i pekaru, a pamtim i Sejfudinov i dućan porodice Čejvan“. Zajedno sa ostalom djecom, školu je pohađala u austrougarskoj zgradi, u prvom i drugom razredu učiteljica joj je bila Radmila Kljajić, a u trećem i četvrtom Ljiljana Altarac.
Ostatak pročitajte u printanom izdanju
