Dječija, omladinska i lutkarska scena (DOLS) Bosanskog narodnog pozorišta Zenica (BNP) već decenijama okuplja mlade u Zenici koji imaju afinitet prema glumi. Mnogi polaznici potom završavaju akademije u Sarajevu ili Tuzli i nastavljaju raditi u pozorištima širom BiH. Jedna od njih je Tamara Miličević Stilić (23). Nakon što je diplomirala na Akademiji dramskih umjetnosti u Tuzli, vratila se u BNP gdje od mjeseca septembra 2020. godine odrađuje pripravnički staž.
Dvanaest godina na DOLS-u
– Odluku da postanem glumica sam lako donijela. Imam običaj reći da sam u glumi duže nego što znam za sebe, članica DOLS-a sam bila kontinuirano od 7. do 19. godine. Sa sigurnošću mogu reći da je DOLS u velikoj mjeri uticao na moj odgoj i razvoj, glumački ali i razvoj identiteta. Imam divne roditelje koji su mi pružili puno ljubavi i pažnje, a i oni su potvrdili da je moj mentor Miroljub Mijatović u velikoj mjeri uticao na moj odgoj. Zahvalna sam mami i tati što su mi pružali veliku podršku u mojim nastojanjima da postanem glumica -rekla nam je je Miličević Stilić te dodala da je njeno djetinjstvo bilo puno bogatije zbog vremena provedenog na DOLS-u.
NR: Šta za Vas predstavlja gluma?
MILIČEVIĆ STILIĆ: Gluma je za mene najljepši posao na svijetu. U proteklih 15 godina sam upoznala mnogo ljudi koji su mi postali najbolji prijatelji. Upis na Akademiju 2016. godine bio je prirodan slijed događaja nakon DOLS-a. Diplomirala sam u julu prošle godine u klasi Jasmine Čelebić Tanović. Diplomska predstava odigrana je u Narodnom pozorištu Tuzla a predstavu „Majmuni dolaze“ po tekstu Lava Luncha i našoj adaptaciji režirao je Goran Damjanac. To je bilo predivno iskustvo iz kojeg smo svi mnogo naučili. Studenti inače nemaju mnogo prilika da na taj način, klasno budu na scenama pozorišta u svojim gradovima. Mi smo imali tu priliku i jako smo zahvalni na njoj. Mislim da smo izvukli maksimum jer smo diplomsku predstavu spremali u jeku pandemije
NR: Kako su protekli studentski dani?
MILIČEVIĆ STILIĆ: Period od četiri godine provedene na Akademiji je jako značajan u životu svakog studenta glume. Zauvijek će mi ostati u pamćenju jer je bio raznovrstan, uz one lijepe bilo je i jako teških trenutaka. Apsurdno je spominjati količinu znanja koje sam ponijela, kroz Akademiju sam naučila i mnogo o životu generalno. Imamo taj izraz „kopanje po sebi“, naučimo stvari koje nismo znali, otkrijemo osjećaje za koje nismo znali da ih imamo, emocije za koje nismo znali da ih možemo ispoljiti, uradimo stvari koje smo smatrali nemogućim mentalno ili u bilo kojem drugom smislu. Na Akademiji smo imali izuzetno kvalitetan profesorski kadar, počevši od mog šefa klase Jasmine Čelebić koja je ujedno svima nama bila i prijatelj. Tu je bio i veliki glumac Vlado Kerošević od kojeg smo učili i kad nismo bili na nastavi i mnogi drugi profesori i asistenti.
Povratak u zeničko pozorište
U toku studija a prije diplomskog rada, radila je na četiri predstave, po dvije u BNP-u i u Tuzli. Po završetku Akademije uslijedio je povratak u Zenicu i trenutno je pripravnik u matičnom BNP-u. Njena prva profesionalna predstava bila je duodrama „Hannah i Hanna“ koju je radila još u vrijeme studija. Uslijedile su „Pijana noć“ u Tuzli s Gradimirom Gojerom, „Othello“ u koprodukciji BNP-a i Makedonskog narodnog teatra u režiji Nine Nikolikj, te „Čarlijeva tetka“ s redateljicom Ninom Kleflin.
– Teško je izdvojiti najdražu ulogu, emotivno sam vezana za svaki lik. Svaki proces je bio poseban, svaka predstava nosi svoju priču. Pozitivno me je iznenadilo da ni jedan proces nije bio loš, svaki je bio s novim ljudima i ne znam gdje sam bila sretnija. Kad bih morala izdvojiti, pored „Sakatog Billyja“ koji je po mnogo čemu ostavio divan utisak, „Čarlijeva tetka“ predstava koju sam radila u Tuzli mi je jako draga -kaže Miličević Stilić.
NR: Kakve su reakcije nakon povratka u BNP?
Ostatak teksta pročitajte u printanom izdanju
