Jubilarna, 200. izvedba monodrame „Ćorkan“ odigrana je povodom dana Grada Zenica na velikoj sceni Bosanskog narodnog pozorišta Zenica (BNP). Povod za ovu izvedbu bila je dodjela Nagrade Zenica članu glumačkog ansambla zeničkog pozorišta, Harisu Burini, te 60 godina od dodjele Nobelove nagrade za književnost Ivi Andriću za roman „Na Drini ćuprija“.
Uvijek uz rodni grad
– Zenica, to je moj dom. Zenica, to je moj rad. Zenica, to je moja porodica. Zenica, to je moj grad. Onaj ko može da najboljim dijelovima tijela, srca, razuma, talenta i rada opravda ovakve riječi, on zaslužuje tu Nagradu. Sretan sam da su se s ovom Nagradom desile pozitivne energije koje su sad proizvele jedan standard preko kojeg više nećemo prelaziti i dozvoljavati da polupismeni i s lažnim diplomama imaju Nagradu Zenice koju ne zaslužuju, ili oni koji nisu doprinijeli gradu. Želim da kažem da sam čitav svoj život, i u svojoj karijeri, uvijek uz svoje ime spominjao ime mog grada. Ponosan sam na Nagradu i sretan što je moja publika sastavljena od mojih sugrađana, to je nešto najljepše što čovjek može da doživi -rekao je Burina.
Dodao je kako mu je svejedno koliko je očiju u sali pozorišta iz prostog razloga što čitav svoj život igra tako da je svaka predstava bila prva po radosti a posljednja po učinku. Kako kaže, ako treba da ga pamte po jubilarnoj predstavi, učinit će sve da tako i bude.
Decenija na sceni
– Predstava živi već više od 10 godina. Glumac, ako igra istu ulogu a posvećen joj je do kraja, što je stariji ta uloga ima svoju evoluciju. Dugo igranje održava i publika na samog glumca koje emocije da unosi u narednu izvedbu. Kad odigrate 200 monodrama to je vrijedno svake pažnje. Svaki glumac zna da je najteže biti sam na sceni. Ono što sam ja uradio za razliku od svih ostalih jeste da sam se potukao s nobelovcem, da sam od prvog trenutka znao u šta idem. Odigrati pogrešno nobelovca je potpisivanje smrtne presude. Potom, uvjeriti publiku igrajući 10 godina da je Ćorkan narod i da kao nikad do sad u ovakvim vremenima nam nije više trebao jedan takav lik -kaže Burina i dodaje dvije rečenice po Andriću: „Ćorkan nije ni pismen ni bogat ali zna Ćorkan sve i vidi sve“ i „Sve moje je iz Bosne“.
Nagrada rodnog grada
Ponovio je da je zahvaljujući jednoj kritici u kojoj piše „ovo su mogli samo Andrić i Burina“ dobio najveću osudu i kritiku. Osuđen je da nastavi igrati a ne smije „prostituisati“ ovu predstavu jer ona nije stand-up, to je monodrama.
– Nakon dvije nagrade na najvećem svjetskom festivalu u Edinburghu, napokon je stigla i nagrada rodnog grada. Moram priznati da su dva uspjeha u Škotskoj na svjetskom nivou jer se radi o najčuvenijem, najstarijem i najbrojnijem Festivalu na svijetu. U konkurenciji od 1.250 pozorišnih kompanija iz cijelog svijeta svake godine neko mora biti prvi i najbolji. U tradiciji dugoj 68 godina, ja sam jedini koji je dva puta osvojio tu istu nagradu. To je golemo u profesionalnom smislu. Ali kad se radi o nagradi Grada Zenica ona je veća iz dva razloga: na emotivnom nivou jer je ovo za mene znak da se konačno i preko mog imena priznaje još toga na planu kulture, a s druge strane, kud će mi veća nagrada od ljudi koje srećem svakodnevno, od publike pred kojom igram a poznajem je i kud će mi veća nagrada da to bude pečatirano od rodnog grada. Imam tih nagrada od raznih gradova. Ali ipak, Zenica je u mom srcu, tako da zasigurno ova je više u srcu -izjavio je Burina na kraju.
