„Roditelji su nam se rastali, otac je nije želio, a ja opet, iz određenih razloga, nisam mogla dozvoliti da raste uz majku. O smještaju u dom nisam ni razmišljala i prije tri godine preuzela sam brigu o svojoj sestri. Imala je tada 11 godina, mislila sam – što imamo mi, imaće i ona. Učim je da bude zadovoljna sa svime što ima, a moj suprug mi je najveća podrška“.
Srodničko hraniteljstvo
Ovako priča jedna mlada žena iz okoline Maglaja koja je nakon razvoda roditelja brigu o mlađoj sestri preuzela na sebe. I sama je majka troje djece od devet i tri godine, i bebe od četiri mjeseca. Sestra je, priča nam, vrlo dobra učenica i najveća joj je želja da završi srednju školu. U budućnosti sebe vidi kao frizerku u vlastitom salonu. Ko su glavne akterice ove priče, najmanje je važno. Ono što je važno je velika ljubav, pažnja, povjerenje i razumijevanje između sestara. „Stalnom pričom i razgovorom sa sestrom svi se problemi mogu riješiti. Učim je da mi sve što je muči može kazati s puno povjerenja, a sve probleme zajedno rješavamo. Navikla se na novu sredinu i ima odličan odnos sa mojom djecom, vole se“, priča nam ova mlada žena. Ona već ima rješenje o hraniteljstvu, jer obavlja srodničko hraniteljstvo, ali edukacije koje se organizuju stalno pohađa. „Puno mi znače ove edukacije, dosta sam toga naučila, dobila savjeta, upoznala puno drugih hranitelja jer mi se najbolje razumijemo kakvu smo odgovornost preuzeli na sebe. Uvidjela sam i gdje sam nekada ranije griješila. Poboljšala sam i svoj odnos sa sestrom, ima povjerenja u mene, a i ja u nju. O svemu razgovaramo, nađemo uvijek vremena kada djeca spavaju. Bude naravno teških dana, ljudi smo, život je pred nama, a čovjek se uči dok je živ“, rekla je i poručila:„Ko god ima mogućnosti neka krene u proces hraniteljstva, nije sve u materijalnom i parama, toliko ima djece kojima treba ljubavi, pažnje, brige i savjeta da ih izvedeš na pravi put“.
Ostatak teksta pročitajte u printanom izdanju
