Zenica je uvijek bila grad rock’n’rolla. Stariji čitatelji Naše riječi se zasigurno sjećaju nekadašnjeg KUD-a „Ibrahim Perviz“ koji se nalazio na lokaciji današnje zapadne tribine stadiona Bilino polje. U ovom objektu su nastupale sve popularne rock grupe iz bivše države: „Indexi“, „Sanjalice“, „Elipse“, „Crveni koralji“… ali i brojne zeničke poput: „Plamenih dječaka“ i „Giganta“. Novije generacije se zasigurno sjećaju brojnih koncerata na Bilinom polju a tradiciju rock u Zenici nastavljaju: „Taxi bend“, „Gong“ i „Nemoguće vruće“.
Porodični rock
Rock ali i porodičnu tradiciju nastavlja Igor Jukić koji je uz oca Želimira, klavijaturistu iz grupe „Nemoguće vruće“, već od prvih razreda osnovne škole ušao u svijet muzike.
– Pa to je krenulo, čini mi se, kad sam bio u 3-4 razredu osnovne škole, nekako poslije rata. Sjećam se starog kako na klaviru svira Doorse, Deep Purple, Stonese… tako da sam još kao dijete ušao u taj neki svijet rocka, a onda sam i njega tjerao da me nauči na klaviru da sviram sve to. Na gitaru nisam obraćao neku veću pozornost sve dok nismo počeli praviti neke prve bendove, mislim da je to bio početak srednje škole. Sjećam se kako me je neko od mojih drugova iz tih nekih prvih bendova nazvao na kućni telefon da mi nešto odsvira, riff od Black Sabbatha – Paranoid. To mi je bio kao wow momenat, moram i ja naučiti gitaru svirati definitivno -kaže Igor koji je gitarista u „Nemoguće vruće“ od 2010. godine kad se grupa ponovno okupila. Ističe da mu nije bio plan ostati u grupi ali su se uskoro „posložile kockice“ te je uz stalni posao u MUP-u ZDK ostao i u grupi.
– Par mjeseci prije povratničkog koncerta svirao sam u punoj našoj Areni, što je želja svima, ali taj povratnički koncert „Nemoguće vruće“ u Tapasu pred 2.000-3.000 ljudi je bilo nešto nevjerovatno. Energija te noći je nešto što nikada neću zaboraviti -kaže Jukić a potom se dotakao i nedavno izdatog singla „Nights in Neon“
Solistička karijera
– Sve je to krenulo nekako spontano za vrijeme korone. Svi smo bili zatvoreni u kućama bez mogućnosti izlazaka. Tako da sam malo iz dosade, malo iz radoznalosti krenuo nešto da snimam. Pustio sam te neke pjesme što sam uradio svojim prijateljima i svi su u fazonu „budala si ako nešto ne napraviš od tog“. Tako da sam odlučio da ne budem budala i da pokušam nešto uraditi. Za ovaj prvi singl najveći krivac je moja supruga. Nešto sam snimao jedne noći i ona mi je rekla da pokušam napraviti neku lijepu baladu, pošto su ove pjesme bile malo brže i žešće. I tako sam za par dana i snimio tu pjesmu koja je na kraju i postali prvi singl i za koju je urađen spot. Dado Ruvić i ekipa dron.ba je uradila fenomenalan posao što se tiče spota i davanja priče samoj pjesmi. Pjesma i spot govore o nekom običnom čovjeku, običnom radniku koji u svom sivilu naše stvarnosti sanja o nekoj drugoj, ljepšoj stvarnosti u kojoj piše pjesme, svira i gdje nije sve sivo i tmurno… Do kraja oktobra bi trebao završiti kompletan album, nekih osam pjesama otprilike, a onda uraditi live premijeru albuma s par gostiju -kaže Igor Jukić na kraju razgovora.
