Izvedbe u Mostaru i Potočarima

U okviru ovogodišnje manifestacije Mostarsko ljeto, nedavno su u Mostaru izvedene dvije predstave u produkciji Bosanskog narodnog pozorišta Zenica. U mostarskom Pozorištu lutaka je izvedena lutkarska predstava „Grad svjetlosti“ autora i reditelja Davida Zuazole, a u produkciji Dječije, omladinske i lutkarske scene zeničkog BNP-a. Potom je u Narodnom pozorištu Mostar upriličena izvedba predstave „Siročad“ nastale prema tekstu Denissa Kellyja, u režiji Ivana Plazibata i u produkciji BNP-a.
– Jako volim Mostar. To je grad u kojem sam i studirala pa sam onda nekako posebno emotivno vezana. Ovdje imam mnogo dragih ljudi i uvijek mi je poseban gušt igrati za mostarsku publiku. Ova večerašnja predstava je jedna drama, tema nije tako lagana i jednostavna, to je bez ikakve lažne skromnosti jedan odličan tekst i odlična predstava. Mi uvijek sa mostarskom publikom jako lijepo komuniciramo, imamo jako lijepu razmjenu energije, a mi smo dali sve od sebe da odigramo ovu predstavu onako kako najbolje znamo i da zajedno sa publikom uživamo -izjavila je nakon predstave medijima glumica Snežana Vidović.
U okviru obilježavanja 31. godišnjice genocida u Srebrenici, u Multimedijalnoj sali Memorijalnog centra Potočari je izvedena omladinska predstava „Tražeći Esmira“, koja je nastala prema motivima istoimenog romana Nicka Teunissena, a u koprodukciji Dječije, omladinske i lutkarske scene BNP-a i Kulturno-sportskog centra Kakanj.
Prema riječima Armina Behrema, autora dramatizacije romana „Tražeći Esmira“ je predstava strukturirana kao slojevito putovanje kroz fragmente djetinjstva, kolektivnog sjećanja i potisnutih trauma.
– Tekst i igra nastaju iz perspektive nove postratne generacije – one koja rat nije doživjela, ali ga nasljeđuje kroz tišine, praznine i neispričane priče. Dijelovi teksta preuzeti su iz stvarnih svjedočanstava, a zatim su adaptirani i reinterpretirani kroz glasove današnje djece. Likovi su istovremeno djeca, naratori i svjedoci, a glumačka igra se neprestano kreće između dokumenta i fikcije. Ključni dramaturški postupak je izmještanje: rotacija perspektiva, vremenski skokovi i stalno klizanje između onog što je bilo i onog što se može zamisliti. „Tražeći Esmira“ ne traži rekonstrukciju prošlosti – već prostor u kojem nova generacija pokušava razumjeti ono što joj nikad nije u potpunosti pripadalo, ali joj se tiho prenosi -kaže Behrem.