Jasmin Mujaković (53) do prvih jesenjih kiša trebao bi biti u svojoj novoj kući. Za svega mjesec dana akcije, koju je pokrenuo Regionalni odbor „Merhamet“ Maglaj zajedno sa partnerskom organizacijom „Izvor dobročinstva“ iz Sarajeva, prikupljeno je blizu 34.000 KM za izgradnju nove kuće u Jelovcu, jer je stara kuća, u kojoj Jasmin i dalje živi, ugrožena klizištem i svakog časa se može srušiti. Dobri ljudi i brojni privrednici svojim donacijama pomogli su da se ostvari Jasminov san – da dobije siguran krov nad glavom. Nakon što su osigurana sredstva, poslovi izgradnje povjereni su firmi „Kovačević bau“ koja je dala i najpovoljniju ponudu i rok izgradnje.
Teško bolesnu majku nije želio smjestiti u dom
Jasminovoj sreći nema kraja jer nakon više od deset godina čekanja dobiće novu kuću. Kako nam priča ovaj demobilisani borac i nekadašnji logoraš, bio je na spisku jedne humanitarne organizacije za donaciju montažne kuće, izliveni su i temelji, ali kuću nije dobio kao ni objašnjenje. I svih tih godina tokom kojih se brinuo za teško bolesnu majku na postelji, trudio se da zaradi koji dinar radeći sve poštene poslove, nije gubio nadu da će i sam zanoćiti u novoj kući bez straha. Priča nam da mu je nadležna općinska služba ponudila stan za njega i majku u zgradi socijalnog stanovanja, ali on je tu ponudu odbio jer želio je ostati u svome Jelovcu. Otkako su radnici firme „Kovačević bau“ počeli sa izgradnjom nove kuće i sam je stalno na gradilištu, trudi se da pomogne koliko može. „Sretan sam, hvala Bogu, presretan, nakon deset godina muke i obećanja dobiću krov nad glavom. Hvala svim donatorima koji su mi pomogli, maglajskom „Merhametu“ i svim dobrim ljudima“, kazao nam je Jasmin.
Jasmin živi za dan kada će dobiti ključ nove kuće. „Neka je krenulo, hvala Bogu, i završiće se. Radujem se tom danu, ne mogu vam opisati. Imaću i više volje za životom kada znam da se imam gdje okupati i leći. Boriću se i dalje da radim i zaradim za život“, kazao nam je na kraju razgovora.
Deset godina se brinuo o nepokretnoj majci i nije želio da je smjesti u dom iako je imao priliku. „Nije bilo lahko, trčao sam da zaradim koji dinar, a u isto vrijeme se i brinuo o majci. Nema šta nisam radio, znaju mene svi u Maglaju. Nisam klošario po cesti, pio, hodao, borio sam se i radio. Od sigurnih sredstava imam samo naknadu kao i ostali demobilisani borci“, ispričao nam je.
Ostatak pročitajte u printanom izdanju
