Na maglajskom području puno je vrijednih poljoprivrednika koji žive od onoga što proizvedu vlastitim rukama. Ako se tome doda da su mnogi od njih povratnici, da su se vratili na svoje i počeli život praktično od nule, onda priča ima jednu drugu dimneziju. U povratničkom naselju Domislica upoznali smo bračni par Kadušić – Samru i Asifa.
Ljeti se radi od svitanja do kasno u noć
Teško je i nabrojati čime se sve bave vrijedni Kadušići. Za proizvodnju stočne hrane obrađuju 40 dunuma zemlje, u štali imaju krave, bikove, telad, ovce, uzgajaju domaće i koke nosilje, imaju plastenik a od prije nekoliko godina i plantažu kornišona.
Od prvih dana povratka Asif je razmišljao kako preživjeti. Kako je novošeherskih kraj vrlo plodonosan, poljoprivreda i stočarstvo bili su sa svim logičan izbor. I tako punih 25 godina. „Ujutru treba poraniti, a naveče okasniti. Imamo krave, tovimo bikove, držimo ovce, prodamo i koji kurban za Bajram, obrađujemo toliku zemlju. Kada je sezona radi se od svitanja do mrklog mraka. Radni dan završavamo klasiranjem kornišona. Ujutru se prvo valja pobrinuti za kornišone, pa onda u štalu kravama i ovcama. Samra radi i u firmi, ali i pored toga velika mi je pomoć“, priča nam Asif i dodaje da kornišone gaji već pet godina. Nedavno nevrijeme, praćeno ledom nanijelo im je štetu, ali kako sam kaže, moglo je biti i gore. „Od mlađeg brata vidio sam da je to dobar biznis, a radimo za otkupljivača iz Živinica. Zadovoljni smo, otkupna cijena I klase je 1,50 KM, druge 0,70 a treće 15 pfeninga. Za tri mjeseca zaradimo od 6.000 do 7.000 KM i sve što zaradimo ulažemo u izgradnju objekta. Za sada ovdje držimo koke nosilje, a kada objekat završimo planiramo ili povećati broj koka nosilja ili početi sa tovom bikova, vidjećemo“, kaže nam Asif koji je uložio pare, kupio panel za proizvodnju električne energije da bi koke nosilje imale potrebnu svjetlost. Kadušići su puni planova. „Najveća nam je želja završiti započeti objekat, računam da bi nam trebalo najmanje 20.000 KM da bi objekat bio funkcionalan“, otkriva Kadušić.
Konkretnu pomoć nije dobio
Asif je ogorčen, jer kako kaže, vlasti nekada imaju vrlo malo razumijevanja za poljoprivredne proizvođače. „Dobijemo nešto na ime poticaja, ali neku konkretnu pomoći nikada nisam dobio. Svima su puna usta obećanja, ali nama treba podrška, da nas obiđu i pitaju šta nam treba. Nekada sam razmišljao da dignem ruke od svega i da sreću, kao i mnogi, potražim u inostranstvu. Ali, imam puno zemlje, mehanizaciju, nije to lahko sve ni raspodati odjednom, a počeo sam graditi i ovaj objekat. Velika je ovo investicija za nas. Krenuli smo u veliku avantuaru, ali vjerujem da ćemo istrajati“, rekao nam je Asif Kadušić na kraju razgovora.
