ilot po profesiji, ali i po životnom pozivu, Vahidin Mahmutović iza sebe ima dugogodišnje iskustvo u vojnoj i civilnoj avijaciji, koje ga svrstava među iskusnije poznavaoce ovog, ne baš uobičajenog, zanimanja. Iza njega je oko 2.000 sati provedenih u zraku, a od toga oko 1.500 sati letenja ostvario je na različitim civilnim i vojnim modelima helikoptera.
Dječačka želja
Još u djetinjstvu, kaže nam, rodila se želja koja će, kasnije, prerasti u životni poziv.
„Jeste, to je baš dječačka želja, koja se, na svu sreću, i ostvarila. Inače, ja sam, uvijek s ponosom kažem, iz partizanske porodice. Dijete koje je odraslo u tom nekakvom svijetu tehnike. Otac mi je bio mašinac i rezervni oficir, njegov tečić, Fetah Delić bio je pilot u Kraljevini Jugoslaviji, a koji je napravio jedan podvig, kada je iz ustaške avijacije preletio na partizanski aerodrom u Visu. Slušajući sve te njegove ratne priče, i živeći, jednostavno, u tom nekakvom svijetu, onda se i u meni, kao dječaku, javila ta želja“, kaže Mahmutović.
Put do pilotske kabine, kaže, nije bio lak. Zahtijevao je godine školovanja i neprestane edukacije. „Poslije osnovne škole, prvo sam otišao u Vazduhoplovnu gimnaziju, koja je bila pripremna škola za Vazduhoplovnu vojnu akademiju u Zadru, čime sam, tada, ispunio sve uslove da dobijem zvanje pilota i da budem pilot u bivšoj Jugoslaviji. U to doba, Vaduhoplovna vojna akademija je bila jedina visokoškolska naučna ustanova koja se bavila obrazovanjem i obukom pilota za potrebe bivše Jugoslavije. Proces školovanja, uključujući i gimnaziju i Vazduhoplovnu akademiju, nije bio lak. Morali smo proći ulazne zdravstvene preglede, koji su se radili u Beogradu, na Vazduhoplovnom medicinskom institutu. To je bila najviša vazduhoplovna zdravstvena institucija i ona je birala pilote za kompletno jugoslavensko vazduhoplovstvo. Ljekarski pregledi su trajali sedam dana, a kriteriji za izbor pilota u bivšoj Jugoslaviji su bili jednaki kriterijima za izbor američkih astronauta“, objašnjava Mahmutović, dodajući da u ovom trenutku, u BiH ne postoji niti jedna civilna škola za profesionalnog pilota. S druge strane, ističe, zbog cjelokupne geoplitičke situacije i stanja, ne samo na globalnom, nego i regionalnom nivou, potreba za takvim ljudima itekako postoji.
Iskustvo u OS BiH
Svoj zadnji let, kao vojni pilot, napravio je u aprilu 2023. godine. „S obzirom na sve ono što sam završio, vojnu i civilnu pilotsku školu te kurs instruktora letenja, bio sam instruktor letenja. Učio sam druge ovom poslu i pokušao sam da im prenesem ljubav prema ovom poslu koji i dan-danas nosim i gajim“, kaže Mahmutović. Radni vijek vojnog pilota opisuje kao godine discipline, odricanja i predanosti, tokom kojih se iskustvo stiče u često nepredvidivim i zahtjevnim situacijama. „Oružane snage BiH su svjesne da im trebaju osposobljeni, dobri piloti, spremni da urade, i u najsloženijim meteorološkim uslovima, najsloženije zadatke. Niti jedna civilna organizacija vam to ne nudi. Civilna organizacija se bazira na finansijama, a vojna na zaštitu države i naroda“, ističe Mahmutović, podsjetivši na 2014. i 2012. godinu, kao i na ratni period, kada se jasno vidjelo koliko znači helikopter, u akcijama spašavanja, evakuacije i pružanja pomoći građanima.
Ostatak pročitajte u printanom izdanju
